U bh. pravosuđu lažno svjedočenje i promjena iskaza svjedoka u odnosu na istražni postupak, u predmetima ratnih zločina, postaje praksa. Iako je riječ o zatvorom kažnjivom krivičnom djelu, pravosuđe ne reaguje. Za 12 godina Odjeljenja za ratne zločine, zbog lažnog svjedočenja izrečena je samo jedna presuda. Istovremeno, na osnovu sumnjivih iskaza svjedoka, izrečene su brojne oslobađajuće presude ili dugogodišnje zatvorske kazne.
“Zaklinjem se i izjavljujem da ću o svemu što pred Sudom budem pitan govoriti istinu i ništa od onoga što mi je poznato neću prešutjeti”- ovim riječima svjedok Besim Mujanović započeo je svjedočenje pred Sudom BiH. U demokratskim zemljama i pravosuđima ovo je sakrament!
Pamflet- u anarhičnim bh. sudnicama, koje postaju mjesto organizovanog nekažnjenog krivokletstva! Јer čim u sudnici stolicu zauzmu, svjedoci bez izuzetka, na istinu se zaklinju! Koji minut kasnije postaju “režiseri” naučne fantastike.
Izet Arifović bio je vojnik Nasera Orića. Optužen je sa dvojicom saizvršilaca za ubistvo srpskih civila u julu `92. Baš u julu iste godine, “bio je teško ranjen i nepokretan”- sa klupe za svjedoke “ponavljaju” njegovi instruisani saborci i papigići. I ništa neobično da “ranjeni i nepokretni” Arifović istovremeno “nije bio na dva različita mjesta”.
O Petrovdanu `92. dok su razularene horde, a među njima, prema optužnici i Arifović, ubijale Srbe po Zalazju, “on je nepomično ležao u improvizovanoj ambulanti”- kazivao je Himzo Hodžić. Isti dan i opet “teško ranjen i nepokretan” ležao je Arifović u sobi Refika Salihovića, tvrdio je vlasnik sobe, samo koji minut prije Hodžića u istoj sudnici.
Da li su Hodžić i Salihović, po uzoru na ovcu Doli, uspjeli da kloniraju “nepokretnog” Arifovića!? Ili je po srijedi lažno svjedočenje bar jednog ili možda obojice, procjena je u rukama istog sudskog vijeća koje je prije mjesec “procijenilo” da optuženi zločinac Naser Orić nije kriv.
Umjesto krivične odgovornosti za svjedoke, Šaban Maksumić i društvo odlučili su da sve od javnosti sklone. I traženi video zapis nam uskrate. A sličnih nekažnjenih “kloniranja” u bh. sudnicama, sve je više. Јoš više promijenjenih svjedočenja u sudnici u odnosu na istražni postupak. Obrazloženja “dvije istine svjedoka” o jednom ratnom zločinu – udar na ljudski intelekt!
– Zato što sam bio iznerviran pričao sam nisam ni znao šta i reko sam što nisam trebao – kaže svjedok Mujanović.
Drugi svjedok Husein Hadžiavdić svjedok, takođe se ne sjeća prethodnih iskaza.
“Amnezični” ili “kloniranju” u sudnici skloni svjedoci kojih smo se naslušali i u predmetu “Orić” najčešće svjedoče o tzv. odlučujućim činjenicama u postupku.
– Profesionalna anegdota kaže- kada bi sudovi sudili lažnim svjedocima, malo bi bilo zatvora! Dakle, tako su česte situacije da svjedoci mijenjaju izjave da je to pojava s kojim se mi kao profesionalci i advokati susrećemo skoro svaki dan u sudu – kaže advokat Miodrag Stojanović.
Da li će lažno svjedočenje postati “pravno valjano” i koja će od “dvije istine” biti prihvaćena slobodna je procjena “moralista” zaogrnutih u sudijske toge. I kako god da procjene- instant zaborav i lažno svjedočenje krivično je djelo za koje je zaprijećena zatvorska kazna i do 10 godina.
– To spada u kategoriju krivičnih djela koja se ne mogu počiniti iz nehata. Najveća odgovornost je na onima koji daju iskaz, na njima je i građanska i moralna i krivična odgovornost – kaže Arben Murtezić, bivši disciplinski tužilac.
Međutim, u bh. pravosuđu do sada je izrečena samo jedna kazna, 15 mjeseci zatvora Srbinu Bošku Laziću.
– Sud je u mogućnosti da pošalje zapisnik u kome je uočio osnov sumnje za lažno svjedočenje. Pitanje je da li to radi – kaže Vlado Adamović, bivši sudija i advokat.
Zato moralisti poput Šabana Maksumića, nakon “moralnih procjena lažnog svjedočenja” i oslobađajućih presuda optuženim zločincima, poput Nasera Orića, organizuju fešte. Od “feštanja” vremena nemaju ni da presude pismeno obrazlože, a zakonom propisani rok od mjesec dana već je prošao. U moralnom pravosudnom sunovratu, ne bi nas iznenadilo ni da umjesto grba BiH u sudnicama vise slike Orića i Maksumića. A zakletva s početka priče ode u nepovrat. Ionako je svrhu odavno izgubila.
