Šarena naslovnica na slovenščini bila je potrebna da se u Bosni otvori pitanje da li je Slavko Vučurević pravi izbor za ambasadora BiH u Ljubljani.
Očigledno je ovaj prostor toliko atrofirao na primitivizam u javnom diskursu, da prije opomene Slovenaca u potencijalnom izboru Vučurevića niko od odgovornih za spoljnu politiku BiH nije vidio ništa posebno sporno.
Tako su Slovenci, po ko zna koji put, ostavili utisak civilizacijske dominacije u odnosu na svoju pomalo divlju jugoistočnu braću iz bivše države. Nije lako dobiti agreman u Sloveniji, posebno iz Bosne. Poslije Nermane Hadžijalić, Slovenci su BiH ovaj put bar upozorili na vrijeme – suptilno, preko naslovnice.
“Zaduženje Grada za više od milion evra, 55 hiljada evra za novi Audi A8, pljuvačke i šovinističke izjave, gađanje novinara diktafonom, to su tek neki argumenti kojim „Svet štirindvajset“ upozorava Boruta Pahora o čijem bi agremanu mogao da odlučuje”.
Dok se Slovenija tobože zgražava, ovdje još ima onih kojima su nastupi pravnika Slavka Vučurevića simpatični, onih za koje Vučurević nije kralj skandala, nego samo – kralj.
ATV je sumirao tek neke od izjava – nekom za opomenu, drugima u BiH za ekstazu. Kompilacijom dominira nazivanje predsjednika Republike Srpske „bajom“, šta god to značilo. Apsolutno, najjači i vjerovatno najgnusniji detalj je ipak skandiranje Vučurevićevih obožavalaca koji su predsjednicu Vlade nazvali ženom koja prodaje ljubav, ali na manje romantičan način.
Predsjedništvo BiH, ili ko god da je lansirao Vučurevića kao opciju za ambasadora – bilo gdje, po svoj prilici zasjenio je vanredno jak diplomatski kapital. Među – doslovno rečeno – fantastičnim dometima Slavka Vučurevića na mapi svijeta je i predsjednik Sjedinjenih država, Donaln Tramp. Još samo da taj kontakt zapravo nije u domenu fantazije.
Bude li Vučurević krenuo put Ljubljane, gdje, kako pojedini mediji pišu, već traži odgovarajuću školu za djecu, moglo bi to biti manje od dva zla. Jedna od opcija za rezidenciju diplomatskog prvaka Vučurevića bila je Prag. Ljubljana je, ma šta Slovenci mislili o tome, ipak Balkan.
Republika Srpska bi od srpskog ambasadora u Ljubljani, pa i od Slavka Vučurevića ako to poslije svega ipak bude, trebalo da očekuje da pomogne u rješavanju pitanja poput tužbe i arbitraže sa Slovencima u slučaju Termoelektrane Ugljevik, ili, ako se još iko sjeća izrbisanih neslovenaca od prije 26 godina, otvori pitanje obespravljenih, među drugima – Srba u Sloveniji.
Imajući u vidu Vučurevićevu dosadašnju zaštitu interesa i ugleda Republike Srpske, njenih institucija i zvaničnika, moglo bi biti da Banjaluka to sve pogrešno razumije. Možda uloga ambasadora Bosne i Hercegovine bilo gdje na svijetu znači sve upravo suprotno zaštiti interesa i ugleda Republike Srpske.
