Ubijeni ne smiju biti i zaboravljeni, upozorile su porodice stradalih u Tuzlanskoj koloni 26 godina nakon ovog nekažnjenog zločina i likvidacije 59 vojnika nekadašnje Jugoslavije u Tuz
Penzionisano vojno lice Miodrag Vujanović, brat ubijenog Cvijetina Vujanovića, kaže da je krajnje vrijeme da jedan trg ili ulica u Bijeljini ponese ime tuzlanskih stadalnika, kao i da se na mjestu ubistva u Tuzli postavi spomenik žrtvama.
– Za Tuzlu je 15. maj dan stida, a ne pobjede – rekao je Vujanović Srni.
Najteži je zaborav, ističe on, jer se bol porodica s godinama samo uvećava i usložnjava, nedostaje sin, brat i otac na maturskim slavljima, svadbama, slavama i sahranama.
– Ne smijemo zaboraviti žrtve, jer time amnestiramo zločince, one što su pucali u mog brata i u svu našu braću – upozorava Vujanović.
Prema njegovim riječima, Cvijetin Vujanović imao je 25 godina kada je ubijen u Tuzli, u sanitetskom vozilu označenom crvenim krstom, nisu ga ni upamtila dvojica sinova koji do danas žive kao podstanari.
Roditelji su, kaže, godinama preživljavali u nadi da im je najmlađi od pet sinova živ, negdje, i da će doći. Ta je utjeha nestala 1999. godine kada su u masovnoj grobnici u Tuzli, zatrpane ispod četiri metra zemlje u šipražju, pronađene kosti 30 vojnika nekadašnje Jugoslavije.
– Samo kosti, nijedne lobanje nije bilo. Da sam znao koje su bratove, mogao sam ga u džepovima donijeti. Nakon identifikacije, jednu smo kost, 15 centimetara jedne kosti, sahranili u zajedničku kosturnicu na groblju Pučile u Bijeljini. Da imamo gdje prislužiti svijeću i položiti cvijeće – priča Vujanović.
Njegov sin, Slaviša Vujanović, potpredsjednik je Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini koje nastoji da očuva sjećanje na ubijene u Tuzlanskoj koloni i dostojanstveno obilježavanje ovog memorijala.
On kaže da je u pripremi i knjiga o Tuzlanskoj koloni, početku rata, svirepim ubistvima i egzodusu 30.000 Srba sa područja Tuzle gdje su danas svedeni na nivo statističke greške.
Knjiga “Tuzlanska kolona” Dragana Mrkajića doživjela je i drugo izdanje, a u njoj se argumentuje da je masakr vojnika JNA u Tuzlanskoj koloni 15. maja 1992. godine bio medijski spektakl osmišljen i sproveden da se Srbi zaplaše i uvod u najveće etničko čićenje Srba u BiH poslije Drugog svjetskog rata.
Autor ističe da navodno građanska Tuzla ni poslije 26 godina ne omogućava Srbima da na mjestu stradanja postavi spomen-ploču žrtvama, nego na istom mjestu postavlja ploču koja slavi takozvane “oslobodioce Tuzle”. Zbog toga će i ovog 15. maja voštanice i bijele ruže za nevino ubijene u Tuzlanskoj koloni biti položene ispred Spomen-kosturnice na gradskom groblju Pučile u Bijeljini.
