I 25 godina poslije, simbol rata u Bosni i Hercegovini ostala je priča o tragičnoj smrti Admire Ismić i Boška Brkića. Bošnjakinja i Srbin ubijeni su držeći se za ruke, na današnji dan 1993. godine, na sarajevskom Vrbanja mostu. Istraga o zločinu za koji je godinama optuživana srpska vojska, a za koji su, po priznanju, odgovorni pripadnici zloglasne “Ševe”, do danas nije otvorena.
Spontano, iskreno, srednjoškolski – kako sve prave ljubavi počinju. Boško i Admira upoznali su se u vrijeme kada je u Sarajevu život bio pun radosti, na Olimpijskim igrama ’84.
Ljubav koja je trajala devet godina i o kojoj je pričalo cijelo Sarajevo, završila je brutalnim ubistvom.
Slika tragedije obišla je svijet, a dva zagrljena tijela sedam dana su ležala na sarajevskom asfaltu – Vrbanja mostu, tada ničijoj zemlji.
“Vidio sam ih, možda 300 metara odozgo, kako idu, čitava je linija znala, svaki vojnik, da oni prelaze. Da prelazi jedna Muslimanka i jedan Srbin…”, rekao je tada Boškov drug Saša Bogdanović.
Tragediju je u svijet prvi odaslao ratni reporter Kurt Šork, koji je 2000-te ubijen na zadatku u Sijera Leoneu.
Po ranijoj želji, sahranjen je odmah pored sarajevskog Romea i Јulije.
I tada, a i godinama poslije, za tragediju je optuživana srpska vojska. Tek mnogo kasnije, procurilo je priznanje pripadnika “Ševe”.
Dvadeset pet godina poslije, uprkos priznanjima, istraga o stravičnom zločinu nije pokrenuta.
Na priču o tragičnoj ljubavi studentkinje hemije i studenta turizma, podsjeća stotine novinskih članaka, nekoliko dokumentaraca, filmovi, pjesme.
Američki mediji ovu priču uvrstili su u četiri najstrašnije svjetske priče.
