U selu Čemerno nadomak Ilijaša danas sjećanje na zločin u kojem su muslimanske snage, za samo jedan dan, zvjerski ubile 32 mještana. Za razliku od većine drugih nekažnjenih srpskih stratišta, zbog zločina nad Srbima iz Čemerna početkom godine, optuženo je 12 pripadnika Teritorijalne odbrane i tzv. Armije BiH, kojima bi suđenje u Sudu BiH trebalo da počne 21. juna.
Čemerno – selo spomenik prijeratnog srpskog bitisanja i ratne srpske golgote. Već 26 godina živi samo u bolnim uspomenama! Čemerni dan mještanima i selu osvanuo je 10. juna 1992. godine. Na nebranjeno, usnulo selo nasrnuli su muslimani iz Mahmutovića rijeke, Korita, Slivna, Orahovice – iz Breze, Ilijaša, Vareša. Pogazili su dogovor o nenapadanju! Uslijedilo je zvjersko iživljavanje! Za samo sat likvidirani su svi koji nisu uspjeli pobjeći u obližnju šumu. Selo je opljačkano! Kuće do temelja spaljene. 32 života ugašena. Najmlađa žrtva Rajko Trifković imao je samo 15 godina. Najstarije žrtve- starci i starice- već su u devetu deceniju života bili zagazili. U poslijepodnevnim satima, istog dana u selo su pristigli srpski borci i srodnici! I zatekli stratište i zgarište.
– Svašta su radili s njima. Milana Damjanovića je u kući našla dvije djevojke, nema šta im nisu uradili. Zdravanu Damjanoviću oči i nos su rezani… Sedmoro mojih je stradalo, između ostalog brat i sestra – svjedoči o ovim strašnim zločinima Žarko Trifković.
Žene silovane, muškarcima lobanje razbijene, ekstremiteti polomljeni, u kućama i štalama zapaljeni… Osmoro Bunjevaca, Trifkovići, Damjanovići, Maleševići, Raševići… Svako svjedočenje od prethodnog potresnije.
– Majka i dva brata, od strica dvije kćeri i sin i strina svi su izmasakrirani – priča Јovan Damjanović.
Radoje Lazendić tada je jedva prepoznao svog mezimca Ljubišu. A bol dušu i danas razdire. Јedva progovara!
– Bacali su ljude u vatru i palili… Prvu izjavu dao sam 2000. godine i tada sam rekao da ću svejdočiti kada god bude bilo potrebno i da ću uvijek reći ono što sam vidio – kaže Lazendić.
Da i u sudnici ponove šta su vidjeli, Lazendić i ostali, priliku će imati 26 godina poslije zločina i nakon skoro dvije decenije navodne istrage. S godinama, sjećanja nisu izblijedjela. Niti će ikada! Svjedočiće protiv predratnih kumova i mislili su tada dobrih komšija, koji su na najjeziviji način “iskazali” komšijski sabur i merhamet.
– Pozivam stanovništvo koje zna za zločine i njihove počinioce da dođu na sud i daju izjave kako bi se konačno kaznili oni koji kaznu zaslužuju – kaže Veljko Lazić, zamjenik predsjednika Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca.
A zločinaca ima još! I naredbodavaca! I pored 12 za genocid optuženih! U Čemernu Srba više nema. Selo-spomenik napušteno je i pusto. Zidine odavno u korov zarasle. A miris tamjana se uzdiže samo jednom godišnje. Tako je uostalom i u svim sličnim stratištima u okilini Ilijaša, u Brezi i Varešu, gdje je nekada živjelo oko 20.000 Srba. Danas jedva 250 staraca, kazuje mjesni paroh Božidar Tanović. I sve ih je manje.
– Godišnje bude svaga četiri ili pet vjenčanja, krštenja možda deset i to su uglavnom ljudi koji ovdje ne žive, ali koji su vezani za ovaj kraj – kaže Tanović.
Kao što su došli i danas! Na temelje započete kapele! I spomen-obilježje ubijenim srodnicima na kojem je u perfidnom prikrivanju zločina i zločinaca lokalna vlast naredila da se natpis “zločin” prekrije riječju “zbivanja”. Da li će bh. pravosuđe ovu nepravdu napokon ispraviti i dokazati ono što svi već 26 godina znaju i ponavljaju!?
