Portal “Čast oradžbine” objavio je teskt pod nazivom:” Izjednačavanje rodoljublja (antifašizma) sa terorizmom (fažizmom) je nedopustivo!”. Tekst prenosimo u cjelini:
“Da bi čovjek formirao stav, mišljenje i donio odluku iz bilo koje oblasti društvenog života smatramo da je potrebno voditi dijalog, čitati i slušati riječi nauke i ljudi iz oblasti koja je zajednički predmet interesovanja. Posebno smatramo „teškim riječima“ one riječi i rečenice koje iznose stav koje javno izgovori čovjek, sa zvanjem profesora ili doktora nauka, to jest narodski rečeno kada ih izgovori stručnjak.
Iz tog razloga mišljenja smo da obrazovanje obavezuje na odgovornost javne riječi, a nikako ne može biti pokriće za izgovoreno. Iz ovog stava zaključujemo da njihove riječi moraju biti materijalno dokazne, tačno utvrđene, sa jasnim porukama i preporukama.
Analize stručnjaka iz tih oblasti, ako imaju ista saznanja i ulazne informacije iz kojih proizlaze zaključci i preporuke, trebale bi biti slične, odnosno različite onoliko koliko je različito lično iskustvo uzroka i preporuka. Ovo se posebno odnosi na stručnjake iz oblasti bezbjednosti, ako znamo da saznanja iz te oblasti, su veoma važna za donošenje odluka i strategija za zaštitu društvenog poretka i bezbjednosti naših građana, kao i kreiranje javnog činjena, onda smo svjesni odgovornosti definisanja pojava i prijedloga aktivnosti u sprečavanju uticaja istih. U ovom geopolitičkom previranju u kome se prepliću interesi velikih sila, prijatelja i neprijatelja, svjesni smo da je naše društvo, naše institucije i naši građani izloženi različitim oblicima djelovanja stranih službi.
Optimizam nam ulijeva znanje da srpski korpus ima veliki broj stručnjaka iz oblasti bezbjednosti kako iz vojnog, tako i iz civilnog sektora sa velikim iskustvom a trenutno nisu u tim službama, što im omogućavaju javne nastupe i informisanje naših građana o oblicima i ciljevima djelovanja stranih službi. Kod velike većine naših stručnjaka saznanja i procjene su gotovo iste, a iste i mi možemo prepoznati, te ih možemo prihvatiti kao vjerodostojne i upotrebljive. Jedan mali broj stručnjaka u koje spada i Darko Trifunović izlazi sa svojim saznanjima, analizama, stavovima, kritikama i preporukama koje su dijametralno suprotne od njegovih kolega i u najmanju ruku zbunjujuće za običnog slušaoca pa i srodne stručnjake iz svog srpskog korpusa.
Njegovi nastupi se obično ponavljaju na istim medijima kao što je BN televizija i neka pisana glasila. Njegov poslednji razgovor za crnogorske vikend novine a koje je prenijela, vidi čuda, BN televizija osim naslova „Bolesno je voleti tuđu zemlju više od svoje“ što je i naše mišljenje, ostalo je sve zbunjujuće, nejasno i konfuzno. Dobijamo dojam da se ovaj zaključak odnosi samo na rusku državu a da NATO savez treba prihvatiti i sve njegove vrijednosti. Rusija je ”kriva” što nam je prijatelj iz svog interesa, pa proizlazi da nas je NATO ubijao iz našeg interesa.
Možda ne razumijemo pa se unapred ”izvinjavamo” NATO lobistima. Slažemo se da Srbima nisu potrebni bilo kakvi kampovi za vojnu obuku i podržali smo uklanjanje tog jednog, ali podržavamo odluku predsjednika Vučića da se razmotri uvođenje redovnog služenja vojnog roka. Smatramo da bi bilo dobro vratiti i u škole sticanje znanja o naoružanju, zaštiti stanovništva pa i izučavanje opšte bezbjednosne kulture. Ne slažemo se sa konstatacijom da institucije ne prepoznaju opasnost kampova.
Upravo je Srbija dokazala suprotno. Vezano za konstataciju o postojanju vehabijskih kampova u BiH pa i njihovog djelovanja i nošenja naoružanja kroz lovačka udruženja. O toj pojavi Trifunović sugeriše da treba da se prati i obaveštavaju međunarodni partneri. Da li to ”stručnjak” sugeriše da to ne znaju ti „međunarodni partneri“. Da li misli da su ti partneri naši ili njihovi. To je ponižavajuća poruka samog sebe jer je njegovo znanje i saznanje daleko veće. Očekivali smo njegovu sugestiju ministru Mektiću da to treba uklanjati a ne tolerisati. Evo mi pozivamo njega da on informiše tu međunarodnu zajednicu i zajedno sa Mektićem preko prijatelja odstrane tu pošast i zlo. Njegovo sugerisanje i insistiranje na sreći crnogorskog naroda što imadoše Đukanovića i što ih odvede u NATO i spase od mrskih rusa, za nas je bez komentara.
To će najbolje objasniti obespravljeni Srbi u Crnoj Gori, koje progone kroz zabranu bogosluženja, upotrebe pisma i fizičkog maltretiranja. Da li to Đukanović voli više NATO nego svoj narod? Da li je to bolesno? U svojoj besjedi ode doktor Trifunović do Staljina i Putina i spoji ih sa Srbima u ljubavnu vezu bez interesa našeg, srpskog.
Da li je naš interes da nemamo etiketu genocidnog naroda ili možda ruski? Možda je tačno da Rusima nije bitno Kosovo, ali jeste Srbima da ostane rezolucija 1244, dok Srbi ne donesu odluku o Kosovu. Ko to omogućava? Ko je garant dejtonskog sporazuma? Da li je to, između ostalih, i Rusija? Da li se može promjeniti bez ruske saglasnosti? Stavljati kamp sa Zlatibora u kontekst istog sa kampovima u BiH je u najmanju ruku degutantno i odvratno. Srpska deca treba da se uče rodoljublju i da brane svoju slobodu i državu, a ne da ginu za ostvarivanje NATO interesa i NATO vojske ili ne daj Bože da se sami sebe dižu u vazduh. Kada izjednačite rodoljublje i terorizam, onda stavite svima do znanja, ne kako ništa ne znate jer je i to mudrost, već da ste daleko od učenog i dobronamjernog. Zato podržavamo stav države Srbije i Vučića o neutralnosti a Dodika i Republiku Srpsku da te odluke prate. Pozivamo sav narod pa i stručnjake eksperte da te odluke slijedimo i iskažemo snagu i lojalnost našim državama.
Niti lekcije o tome koga treba da volimo, kao ni lekcije kako su najveći pisci sadašnjeg trenutka opasnost po nacionalnu bezbjednost BiH, nisu samo puka rusofobija. U predizbornom procesu sve što pokazuje veličinu Republike Srpske i predsjednika Dodika treba osporiti. Niz unižavanja Srba doseže do toga da mi između ostalog ne smijemo ni znati ko je ta navodna prijetnja po bezbjednost nas samih, a kamoli da se suprostavimo. Pardon ne smijemo dizati frku! Srpski jezik je mimo svih ovozemaljskih zakona i pravila postao jezik koga svako može zvati kako njemu odgovara. Pisci ne smiju dolaziti na kljiževne večeri. Šta je sledeće? Paljenje knjiga na ćirilici! Ni to nije isključeno kada intelektualne osmice uzmu u svoje ruke pravo i pravdu. ”
