Tekst Predraga Ćeranića prenosimo u potpunosti:
Očito je da će u Republici Srpskoj vlast biti lako i brzo uspostavljena. Ispred lidera SNSD, Milorada Dodika, nalazi se oval a u njegovim rukama je escajg. Može da bira s kojim partijama će praviti vladajuću koaliciju u Srpskoj, odnosno da li da koalicione partnere ne mijenja ili da postojeću, dvadesetogodišnju koaliciju sa DNS i SPRS ojača poslanicima iz SDS, nakon neminovne smjene Vukote Govedarice, ili da, pak, vlast konstituiše sa SPRS i dijelovima SDS i DNS, partijama u kojima politički vri do tačke ključanja.
Za koju god varijantu da se odluči većina u Narodnoj skupštini biće stabilna i snažnija nego u prethodnom sazivu parlamenta. To je neophodno radi konstituisanja vlasti na nivou zajedničkih organa BiH.
Ipak, agenti haosa se još nisu predali, na banjalučkim ulicama su i dalje prisutni sporadični protesti.
U posmatranju postizborne scene zanimljiv je i odlazak Mladena Ivanića, poraženog u trci za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, u Beograd.
Ivanić se o izborima najprije oglasio intervjuom u nedjeljniku NIN u kojem je priznao poraz i čestitao Miloradu Dodiku, da bi po povratku u Banja Luku nastavio po starom, podržao „proglašenje“ Vukote Govedarice za predsjednika Srpske na Trgu Krajine.
Čudno je da jedan iskusan, edukovan i oprezan političar dozvoli sebi da se upusti u ono čemu se godinama deklarativno protivi i da zanemari da su Miloradu Dodiku na pobjedi čestitali Lavrov, Liberman, Orban, Vučić, Dačić pa sve do Bjelice i Petrovića.
Da li je Ivanić u Beogradu bio na brifingu u ambasadi koju mu često spočitavaju politički protivnici, ili ga je jednostavno zanimalo čime to raspolaže Vučić, kojim podacima i dokumentima, a za šta je predsjednik Srbije najavio da će mu pokazati nakon izbora?
Najveći gubitnik na izborima u Srpskoj je SDS, stranka koja politički tone i koju je proklamovana probosanska politika dovela do cijepanja, a što bi samo smjena Govedarice mogla spriječiti.
Čime se rukovodio Govedarica kada se podanički odazvao na poziv Davora od Trga Krajine koji ga je „krunisao“ i naložio mu da „od sutra“ obavlja svoje predsjedničke dužnosti?
Da li je presudna bila povrijeđena sujeta, autoritativni nalog političkih mentora, ili tek puko očajanje i nemoć da se prihvati realnost?
Kako god, angažovani specijalisti za ulične revolucije, nemire i paralizu vlasti, rade po svome, a novu metodologiju najavio je Davor Dragičević na mitingu održanom 15. oktobra. Taj skup je značajan iz više razloga.
Lično on je najavio promjenu taktike okupljanja. Odlučio je da „malo protegne noge“ i sa pristalicama prošetao do Palate Republike kako bi ispitao reakciju policije. To je ujedno bio i trening za moderatore, tj. operativce pokreta Pravda za Davida koji Dragičevića stalno slijede, a mogu se prepoznati po tome što se uvijek kreću ispred i sa strane grupe i dešavanja snimaju mobilnim telefonima.
Snimke naknadno postavljaju na sajtove i društvene mreže i šalju izvještaje određenim centrima. Tog, 15. oktobra bila je primjetna i promjena sastava grupe u vidu većeg broja mladih, od kojih su mnogi „nabildani“.
To bi mogli biti budući izvršioci Davorovih prijetnji shodno njegovoj najavi o novom roku za vlast i mjerama koje treba preduzeti 14. novembra.
Šetnja do Palate Republike je dobro osmišljena. Davor šeta pudlicu i pri tome nosi fotografiju tragično preminulog sina, prilazi institucijama Srpske nenasilnim putem – to bi u mejnstrim medijima na Zapadu trebalo da mu obezbijedi poređenje sa Gandijem. To je okvir za imidž koji bi trebalo da izgradi do 14. novembra.
Ako policija interveniše radi odbrane institucija i zaštiti imovinu građana, svijet će „podivljati“ od pisanja britanske štampe, a snimatelji iz Dragičevićevog okruženja zatrpaće društvene mreže snimcima sukoba sa policijom.
Promjena taktike je i u tome što se sada mogu okupljati gdje žele u slučaju da Gradska uprava zabrani da to ubuduće čine na Trgu Krajine.
Svaki skup počinje riječima da je nenasilan, dostojanstven i miran, nakon čega slijede otvorene prijetnje privođenjem i rušenjem vlasti uz „pridjeve“ tipa „sotone“, „ubice“ i slično. Konstantno se prijeti ljudima iz vrha policije, oni se poimenično prozivaju, a Dragičević najavljuje da će lično doći po njih.
Stvari ne treba posmatrati u stilu „pusti budalu“, „on je prolupao“, „samo priča“ itd. Na Trgu Krajine je izrečeno toliko uvreda, prijetnji po nečiji život, najava napada na porodice, da su organi tužilaštva i policije odavno trebalo da reaguju.
Iako se radi o kriznoj situaciji obrađenoj u udžbenicima, krizom se nije upravljalo, te su kandidati SNSD na izborima doživjeli neugodno iznenađenje u Banjoj Luci, a i rezultati u Bijeljini i Doboju mogli su po njih biti bolji.
Ni Davor, ni Vukota nisu budale, na sceni je plan „B“, odnosno „drugo poluvrijeme“, koje Dragičević najavljuje uz nagovještaj „produžetaka i penala“.
Indikativno je da se strane ambasade ne oglašavau povodom izbornih rezultata, što nalaže oprez.
Ambasade nisu reagovale ni povodom dokaza o prisustvu britanskih obavještajaca koji su dati na uvid javnosti posredstvom RTRS i ATV, televizijskih kuća koje su uradile veliki dio posla u odbrani Republike.
Njima zahvaljujući, Savez za promjene nije uspio prevariti šire slojeve društva, sem gradske kvaziintelektualne elite.
Tako Dodik odlazi u Sarajevo, ali je vrlo neizvjesno konstituisanje vlasti u Federaciji, ali i na nivou BiH. Ministri iz reda hrvatskog naroda bojkotuju zakazane sjednice Savjeta ministara što znači da će hrvatski odgovor na izbornu prevaru u liku Željka Komšića biti planski i sistematski. Vremenom će se i u Briselu postaviti pitanje o nefunkcionisanju vlasti u BiH, što će postati opterećenje administraciji i funkcionerima EU pred predstojeće izbore.
Promjena načina djelovanja grupe okupljene oko Davora Dragičevića, koja je nakon šetnje do Palate sutradan izvršila i upad u prostorije Gradske uprave, a najavila i nove „posjete“ institucijama Srpske, nalaže oprez, iako su nedavni događaji ogolili politički karakter i ciljeve ovog pokreta.
Mnogo toga upućuje da se nije odustalo od stvaranja „kritične mase“ koju do 14. novembra treba da obezbijedi Savez za promjene, definitivni gubitnik prethodnih izbora.Oprez nalaže i promjena sastava grupe jer je veći broj mladih, fizički pripremljenih Davorovih sljedbenika, uočen i prilikom kretanja grupe kroz Gospodsku ulicu.
Da li će Davoru mentori obezbijediti dovoljno „vojnika“ na terenu? Naime, grupu je teško svakodnevno održavati „našpanovanu“ i sa većim brojem učesnika. Zato u danima kada ih ne bude dovoljno, šetnje neće ni izvoditi. Međutim, Davorova izjava da će Banja Luka vidjeti kako se blokiraju grad i institucije ne smije se prenebregnuti.
Šta nas čeka 14. novembra?
Da bi se dobio odgovor na postavljeno pitanje treba sagledati prilike u regionu. Naime, sva dešavanja na geopolitičkom polju razvijaju se i povezana su kao sistem spojenih posuda.
Trenutno, zapadnim silama „ne ide“ ni u Makedoniji ni u Srbiji. Zastoj je prisutan u „rješavanju“ kosovskog pitanja, a planeri moraju voditi računa da su Kosovo i Republika Srpska osjetljive tačke u regionu koje mogu dovesti do destabilizacije EU.
Sve su prilike da će se prije pitanja Kosova, Republika Srpska podrivati niskim intezitetom, odnosno hibridnim djelovanjem u vidu stalnih subverzija i destabilizacije kako bi se opoziciji omogućili prijevremeni izbori, čije bi se održavanje tražilo zajedno sa lokalnim za dvije godine. Kao argument bi se isticale prilike u Federaciji BiH, koje će vjerovatno da se odvijaju u atmosferi opšte opstrukcije formiranja vlasti.
Bliski istok je naizgled udaljen od Balkana, ali je itekako geopolitički i geoekonomski sa Balkanom povezan.
Balkan se smatra za „meki stomak“ EU a tretira se i kao prirodna veza sa turkofonskim Podkavkazjem. Ujedno, i kao područje na kojem zapadne sile žele kontrolisati protok energenata, odnosno zaustaviti polaganje cijevi za ruske gasovode i trasiranje kineskog Novog puta svile.
Smeta im i Iran, oko kojeg se sve više „plete mreža“ koja bi omogućila njegovo razbijanje kroz pobunu sunita na sjeveru zemlje. Oni već imaju podršku Al Kaide.
Zapadu nije po volju ni El Sisi u Egiptu jer je u dobrim odnosima sa Rusima.
Balkan je centar za strateška planiranja i operacije na Bliskom istoku i Istočnoj Evropi. Svim tim planovima prepreka su Srbi, nepokoran i žilav narod koji ne želi u NATO integracije i neće da se odrekne svoje suverenosti i prava na izbor. Narod koji ne zaboravlja svoja stradanja kroz istoriju i ne odriče se tradicionalnih saveznika. Pamti i ko je protiv njega upotrijebio municiju sa osiromašenim uranijumom i plutonijumom, i ko ga je htio proglasiti genocidnim.
A dok se Srbi ne pokore, nema kontrole nad Evroazijom ni pohoda na Rusiju. Stoga se skoro istovremeno vode operacije na prostoru nekadašnje Jugoslavije i na Bliskom istoku.
Ne smije se izgubiti iz vida ni uloga Turske. Zemlje čije rukovodstvo zna da je u toku raspad Bliskog istoka i da uskoro slijedi promjena političke karte u tom regionu. Turska će aktivno učestvovati u tome, veoma joj je važno da zaštiti Katar, ali se ne odriče ni pozicioniranja na Balkanu.
Dobri odnosi sa Srbijom i dijelom BiH, kao i Albanijom, karte su koje turski predsjednik Erdogan neće ispuštati iz ruku. Podjela geopolitičkih karata ipak neće biti moguća bez dogovora Rusije i SAD.
Sada svi uviđaju od kolikog je značaja bila vojna akcija Rusije u Siriji. Vojne baze koje je sačuvala, a u toku su dogovori i o izgradnji baza u Libiji, ukazuju da je Rusija na dobrom putu da na Bliskom istoku i sjeveru Afrike povrati uticaj koji je u tom dijelu svijeta imao SSSR.
Srbiji su političke i vojne veze sa Rusijom od strateškog značaja. Ako te veze osnaže, značaj Hrvatske u vojnom smislu bi pao, Srbija bi sačuvala Dunav i svoje granice.
S druge strane, ponude vezane za ulazak Srbije u EU su ucjenjivačke, a treba imati na umu da se radi na tome da hrvatski premijer Plenković zamijeni Mogerinijevu. Naravno, ukoliko postojeći odnos snaga u Evropskom parlamentu ostane nepromijenjen nakon predstojećih izbora za Evropski parlament.
Posjetu Plenkovića francuskom predsjedniku Makronu treba posmatrati u tom kontekstu.
Kako smo već konstatovali, Zapadnim silama, odnosno zvaničnom Londonu i nezvaničnom Vašingtonu „ne ide“ u Makedoniji, Srbiji, i BiH. Zapadni Balkan kao da ispuštaju iz ruku.
Odlazak Dodika u Sarajevo je „kost u grlu“. Političkom kapacitetu novog člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske neće smetati što će odnos snaga u Predsjedništvu biti 2:1. Dodik je dovoljno politički iskusan i vješt da ni Komšić ni Džaferović neće znati ni gdje je „lopta“ kada, sportskim rječnikom rečeno, Dodik za Srpsku bude postizao „trojke“ na domaćem i međunarodnom planu.
Proteste na banjalučkim ulicama ne treba zanemariti, već nastojati da se krizom upravlja do prvih jesenjih kiša, kada će Trg Krajine ponovo biti vraćen Banjoj Luci.
Izvor: sveosrpskoj.com