Nakon četiri godine jednomjesečnih sastanaka i dobijanja plate za par sati „rada“ političari imaju privilegiju da platu primaju još neko vrijeme i nakon isteka mandata.
I to ne bilo kakvu platu, nego tri prosječne plate mjesečno. Zakon nije omogućio da „bijeli hljeb“ od 2.500 KM mjesečno pola godine primaju porodice koje dobiju četvrto dijete, nego političari bez posla.
Nije problem što oni imaju to pravo, ionako smo zemlja apsurda, problem je što ih nije sramota da uzmu. Nije ih sramota da u doba krize, malih plata i penzija, bolesne djece koju liječimo SMS porukama, niskog standarda i velike zaduženosti uzimaju pare koje ničim nisu zaslužili.
Kažu i oni sami da „bijeli hljeb“ treba ukinuti, svjesni da je previše, ali ga redovno uzimaju. Ako nam je zakon loš, zašto vi morate biti loši ljudi?
Zašto ne uzmete novac i date onima kojima stvarno treba ili ga se jednostavno odreknete? Niko od vas nije siromašan i postoji bar milion ljudi u BiH kojima je taj novac potrebniji, ali vi ste navikli na njega.
Navikli su političari da se bogate na račun naroda, da uzimaju platu, a ništa ne rade, navikli da brinu samo za sebe i zaboravili da ih je narod birao i da im je narod dao tu platu.
Fino je to sve Đole Balašević stavio u stih: „Skupštinski hljeb bez motike spada u narkotike, sa te se igle ne skida“. Tako i jeste, „navučeni“ na lak novac ne žele da se odreknu ni marke.
