Srbi u Americi i pored toga što su desetinama hiljada kilometara udaljeni od rodnog kraja ne mogu da se odreknu svojih običaja, ma koliko to u novoj sredini bilo čudno. Jedan od tih je da se na Božićnoj trpezi obavezno mora naći i prase pečeno na ražnju.
Nabavka prasenceta ide relativno lako, ali kako, a naročito gdje ga ispeći. Vlasnici kuća tu su u prednosti jer u garažama prave pecare na gas ili struju, a ponegdje i na ugalj, naravno dok to komšijama Amerikancima ne zasmeta.
Kada se iz garaže vije dim to je već dobar razlog da revnosne komšije pozovu i vatrogasce. A u potezanju za gradske i ili državne paragrafe slavljenci često izvuku deblji kraj i vatra mora da se gasi, a slijedi velika kazna.
Foto: Svetozar Dančuo/RAS Srbija
A i vlasnicima stanova ne ponestaje ideja samo da se ispoštuje ova srpska tradicija. Sa elekričnim grijačima prasence, doduše manje, ispeče se i na terasi koja po pravilu treba da bude zaklonjena od komšijskih pogleda i podalje od komšija osjetljivih na mirise.
Ipak, za prefinjene srpske ukuse, najljepše je prasence pečeno na drva ili na ugalj. Dani oko ovogodišnjeg Božića u najvećem „srpskogm gradu“ u Americi – Čikagu, tradicionalno hladnom, bili su neubičajeno topli, proljeće kao da je uranilo (najtoplije u posljednjih pola vijeka).
Foto: Svetozar Dančuo/RAS Srbija
Bila je to dobra prilika da se pecare sa prasetom iznesu u parkove, gdje se inače preko ljeta vikendom i praznikom sa društvom založi rištilj. Tako je jedan naš dovitljivi Srbin poranio ovogodišnjeg Badnjeg jutra i pecaru smjestio u park, založio vatru, ražanj prikačio na akumulator, pojačao muziku i prepustio se uživanju u srpskoj tradiciji.
Ali, samo što je presence počelo da cvrči na vatri, banu policija sve sa rotacijom. Tačnije policajka. Počinje prava “paljba” raznih pitanja: Šta radiš? Da li smiješ da pečeš u parku? Gdje si kupio prase? Kojim povodom pečeš? Uz slijeganja ramenima naš (ne)sretnik naumi da gasi vatru, svjestan da se u Americi “nije igrati vatrom” i da bi dok trepne mogao da dobije kaznu u vrijednosti pečenih prasića za sljedećih dvadeset godina.
Foto: Svetozar Dančuo/RAS Srbija
Tek tada “progovri” policajka na tečnom srpskom i otrkije da i njeni roditelj koji su doselili u Čikago iz Vojnića na Kordunu, za Božić peku prasence. Najavila je da će u sljedećoj patroli da navrati na koji zalogaj namočen u svinjskoj masti. Preporučila je da po završetku posla dobro provjeri da li je vatra potpuno ugašena!
Tako su Srbi, doseljenici u Ameriku, za Božić ipak našli način da nadmudre svoje domaćine.
