Neko danas praznuje pravoslavnu Novu godinu, neko Svetog Vasilija, koji je u pojedinim srpskim prodicama na Manjači i krsna slava, ali u svim srpskim porodicama koje drže do narodne tradicije danas se slavi Mali Božić.
Za ovaj narodni praznik vezuju se mnoga pravila, neka su zajednička, a neka se razlikuju od sela do sela. U svakom slučaju, za Mali Božić se ne valja raditi, a valja se da omladina izađe, kako se nekad govorilo “na gumno”, danas bi se reklo na trg, ili neko drugo mjesto okupljanja pod vedrim nebom, da se druže i da se momci i cure “zagledaju”.
Takođe, jedan od glavnih običaja jeste da se na ovaj dan za doručak jede praseća ili jagnjeća glava i plećka – dijelovi božićne pečenice, koji su ostavljeni specijalno za ovaj dan.
Stari običaji su nalagali i “gledanje” u plećku iz koje se može “isčitati” kakva će godina biti za porodicu, hoće li ljetina roditi, momci se poženiti, a cure udati… Ali, gledanje u plećku je bilo “mjerodavno” jedino ako je pečenica za Božić othranjena u domaćinstvu koje slavi: ako je kupljena, proročanstvo ne važi.
Foto Nikola Morača/RAS Srbija
Na Mali Božić počasni gost u kući domaćina je položajnik, onaj ko je na sam Božić prvi došao u kuću i nazvao “Mir Božji Hristos se rodi”, a nije ukućanin. Najčešće je to dijete. Položajnik na Mali Božić dobija poklon od domaćina.
Na Manjači je stari običaj da se peče poseban “kolač” za položajnika, poseban okrugli hljeb od bijelog brašna ukrašen orasima, lješnjacima i suvim voćem. Da bi se “pokazao” položajnik treba da taj hljeb pronese kroz selo na glavi.
Za Mali Božić se u nekim krajevima mijesio i “kovrtanj”, okrugli hljepčić sa rupom u sredini, koji je umiješen od istog tijesta kao i česnica, pa ispečen ostavljen da stoji sedama dana. Kovrtanj bi se po običaju stavljao volu na rog, ili kravama u napoj, kako u kom kraju, a cilj je bio isti: da godina bude rodna, stoka napredna, a mlijeko od krava masno i bogato.
