Nakon godina liječenja od steriliteta, brojnih razočarenja i konačno saznanja da nikad neće imati svoju biološku djecu, Goran i Snježana Samardžija, mještani Kozarske Dubice, 1999. godine su prelomili i odlučili usvojiti dijete.
Godinu kasnije u njihovu kuću stigla je tada 40 dana stara Gorana. Došla je iz Zvornika. Kasnije su usvojili još troje djeca, Duška (16), Nikolu (14) i Slavišu starog tek deset godina…
Kuća u kojoj danas žive odiše ljubavlju, dječjom grajom i osmijesima, ali i školskim obavezama. Dječaci roditeljima pomažu i u autopraonici koja se nalazi u prizemlju porodične kuće.
– Svi znaju šta im je posao, ali i to koliko se volimo – priča srećna Snježana
Kaže da nikad neće zaboraviti trenutak kada su dobili svoju Goranu.
– Ona je rođena 16. marta, a mi smo je kući donijeli 26. aprila 2000. godine. Kada je bila prvi razred osnovne, škole rekli smo joj istinu. Morali smo, jer u školi je bilo nekih dječjih zadirkivanja. Taj dan nikad neću zaboraviti. Bilo nam je vrlo teško, ali ljubav sve pobjeđuje. Kasnije smo joj i ispunili želju da ne bude sama. Tražila je da ima brata ili seku koji će u našu kuću stići baš kao i ona – priča sa mnogo emocija Snježana.
Tako je u februaru 2009. godine usvojen Slaviša.
– Tri dana nedostajala su mu do dva mjeseca. Gorana je išla s nama po Slavišu. E onda je došao Duško. Imao je sedam godina kada smo ga usvojili. Tada nam je rečeno da dijete živi vrlo teško. Otišli smo da ga vidimo i vratili se s njim kući. Četvrti je stigao Nikola. Majka mu se razboljela, trebali su smještaj za dječaka i mi smo ga prije četiri godine prihvatili kao svog. Trebalo je dosta strpljenja i ljubavi, ali danas su oni zaista dobri dječaci – priča Snježana.
Sa svojom djecom otvoreno priča o njihovom usvajanju. Smatra da nema potrebe da se nešto o tome krije, piše Avaz.
– Otvoreno i nikako drugačije. Ljudima koji nemaju svoje potomstvo želim poručiti da urade isto što i mi. Nema razlike. Mi smo isti kao bilo koji drugi biološki roditelji. Tu djecu smo prihvatili, hranimo ih, brinemo o njima. Ja mogu biti dobra majka, dobra isto koliko i ona koja je rodila svoje dijete – poručuje Snježana.
Srce im je ispunjeno.
– Usvojite dijete ako nemate svoju djecu. Ne možete da znate koliko je to veliko dok dijete ne dođe kod vas, pa uradite nešto lijepo za njega, poljubite ga za laku noć, donesete mu čaj, a ono vam kaže ono iskreno dječije hvala… Osjećaj je predivan, a srce potpuno ispunjeno – kaže Snježana.
