Ćeranić: Vehabijske enklave i paradžemati interesantni za obavještajne službe

Tvrdnje pojedinih medija iz BiH da su hrvatski obaveštajci vrbovali salafistički pokret u Bosni i Hercegovini za šverc oružja dospio je do zajedničkih institucija. Tužilaštvo BiH je reagovalo po službenoj dužnosti i sastavilo izvještaj koji je proslijeđen Predsjedništvu BiH. Odmah se aktivirala i hrvatska Sigurnosno-obaveštajna agencija (SOA), koja je odbacila medijske navode kao neistinite, a od Obaveštajno-bezbjednosne agencije BiH zatraženo je zvanično izjašnjavanje o cijelom slučaju. Hrvati su zaprijetili i da će o svemu ovome “izvijestiti i međunarodne partnere”.

Da li je na pomolu afera koja, ako se ispostavi da je tačna, može da dovede do ozbiljnog dilomatskog skandala?

Predrag Ćeranić, stručnjak za bezbjednost, za Sputnjik kaže da nije neobično da obavještajne službe stvaraju uporišta u susjednim zemljama, posebno u onim koje su njima u sferi interesa.

– Uopšte ne sumnjam da hrvatska Obavještajna služba nastoji da regrutuje i svoje građane, ali i građane BiH da za njih obave određeni zadatak u BiH. Takođe, ne dovodim u pitanje i da Obaveštajna agencija BiH radi to isto prema nekim njoj bitnim ciljevima koji se nalaze u Hrvatskoj – napominje Ćeranić.

Kada je riječ o radikalnim pokretima, ili bilo čemu što se može dovesti u vezu sa terorizmom, Ćeranić napominje da je tu stvar prilično jasna.

– Nema dileme da se u vehabijskim enklavama i paradžematima dešavaju određene stvari koje su vrlo zanimljive obavještajnim službama, ali ni to nije novost, jer posao obavještajne službe i jeste da istražuje. Po mom mišljenju, gorući problem BiH je povratak ratnika iz Sirije, koji dominiraju među takozvanim ekonomskim migrantima – kaže on.

Plasiranje priča u javnost, poput ove sa Hrvatima, Ćeraniću liči na nešto što je poteklo iz institucija na nivou BiH, odnosno, službi bezbjednosti BiH.

– Mislim da se tu radi o usmjeravanju pažnje na nešto što je u odnosu na ove velike i glavne opasnosti (migrante), po meni, marginalno. Јer kako to da se više i ne krije da su sve informacije koje su mediji prenijeli dobijene iz tajne službe. Da je uobičajeno, kao što nije, predstavnici službe BiH bi razgovarali sa hrvatskom službom i ukazali im na neke stvari – smatra on.

Ukoliko se priča sa Hrvatima ispostavi kao tačna, Ćeranić kaže da bi to prije svega bila sramota za same službe.

Јavnost u BiH je podijeljena oko ove kontraobaveštajne afere. Јedan dio vjeruje da je sve ovo samo dio obračuna hrvatsko-bošnjačkih političkih snaga u BiH.

Drugi scenario koji se plete, jeste da je u djelovanje salafista upletena i sekta nastala iz sunitskog islama, čiji su pojedini članovi, slijedeći svoje tumačenje džihada, izvodili samoubilačke terorističke akcije 2014. godine. Takođe se smatra da su oni proglasili takozvanu Islamsku državu na području Sirije i Iraka, proganjajući i ubijajući sve koje su smatrali “nevjernicima”. Navodno, u tome su učestvovali i državljani BiH iz ovog pokreta.

Na sve učestalija upozorenja zapadnih obavještajnih službi, da se radikalni islam širi u Bosni i Hercegovini i da bi političari u toj zemlji morali hitno nešto da preduzmu kako bi iskorijenili opasan fenomen, iz nadležnih institucija BiH “radi mira u kući” uglavnom odgovaraju ćutnjom.

I bolji poznavaoci prilika u BiH primjećuju da se salafizam-vehabizam već “debelo” ukorijenio u BiH i to na plodnom tlu koje je pronašao još u vrijeme ratnih sukoba u toj zemlji. Mnogi vjeruju da je sve počelo poslije Sporazuma o obrazovnoj saradnji sa Saudijskom Arabijom, koji je 2016. godine u Rijadu u ime BiH potpisao ministar civilnih poslova BiH Adil Osmanović, a koji po ocjeni stručnjaka ne može da se posmatra izvan konteksta vehabizma-salafizma i onoga što je taj pokret donio u BiH.

I neki od poznatijih domaćih stručnjaka za bezbjednost tvrde da je BiH zemlja u kojoj je “salafizam-vehabizam već postao zvanična religija” i da je BiH “veliki izvoznik te interpretacije islama”. Hrvatska štampa se naširoko bavila ovom temom, pa je tako zagrebački Večernji list BiH okarakterisao kao zemlju “u kojoj radikalni islam vehabijsko-salafijske ideologije, kakvu nose najkrvoločnije terorističke organizacije kao što su Islamska država i Al Kaida, rapidno raste”.

Pozivajući se na izvještaj Agencije za istragu i zaštitu BiH, list je naveo i kako je “religijski ekstremizam vehabističko-salafističke provenijencije u BiH institucionalno prisutan unutar i izvan Islamske zajednice, koja i dalje neguje finansijske odnose s Arapima i ćuti na sve vehabističko-salafističke aktivnosti”.

Ova ćutnja i popuštanje Islamske zajednice, naglašava se u tekstu, pomažu ukorijenjivanju salafizma u društvu, pa i u samoj Islamskoj zajednici, a kao jedna od žarišnih tačaka vehabijskog djelovanja u Sarajevu pominje se džamija kralja Fahda u naselju Alipašino polje, koja ima eksteritorijalni status i čijeg imama Nezima Halilovića smatraju neslužbenim vehabijskim emirom.

U izvještaju SIPA se pominje i hotel Terme Ilidža kao mjesto u koje na rehabilitaciju dolaze ranjenici iz Libije, kao i tržište nekretninama, odnosno kupovina i preprodaja zemljišta u okolini Sarajeva šeicima iz Saudijske Arabije, Emirata, Katara i Kuvajta.

Poslove s nekretninama i građevinsku operativu, koja gradi kuće i turističke komplekse oko Sarajeva, uglavnom vode pripadnici i simpatizeri vehabizma, tvrdio je Večernji list.

RTRS