Kako je došlo do globalne izbjegličke krize? Ko i zašto usmjerava izbjeglice iz Afrike i Azije „slobodnim“ koridorom preko Makedonije i Srbije, i s kojim strateškim ciljem? Zašto ne morskim putem ili kopnom preko Albanije, Hrvatske i Slovenije? Koja kategorija migranata je odabrana za naseljavanje Srbije, Makedonije, Republike Srpske i Crne Gore?
Piše: Milenko Višnjić
Zašto je ista kategorija muslimanskih „izbjeglica“ planirana i za naseljavanje Ukrajine? Čime je Berlin „zadužio“ Srbiju, te mu ova dozlaboga osiromašena zemlja mora dozvoliti eksteritorijalni koridor za slobodan i nekontrolisan prolaz stranaca? Možda „Briselska poglavlja“ mogu dati djelimičan odgovor!?
Strateški ciljevi Zapada i „izbjegličko pitanje“`
Planirana velika seoba muslimanskih naroda, izazvana razaranjem njihovih država od strane zapadnih agresora, ugrozila je opstanak slovensko-pravoslavne civilizacije u Evropi, posebno na Balkanu. Zapad je decenijskim ratovima izazivao krvoproliće po svijetu, posebno Aziji i Africi, stvarajući i zadnju „izbjegličku krizu“.
Zapad u potpunosti kontroliše kanale kojima izbjeglice napuštaju svoje porušene i uništene zemlje, šaljući ih unaprijed i dobro isplaniranim tokovima. Kao i sa Islamskom državom, zapadne obaveštajne službe svojim tajnim kanalima, a preko svojih „ovlašćenih“ krijumčara, kontrolišu put kojim izbjeglice i ekonomski emigranti napuštaju Aziju i Afriku, šaljući ih najviše u Evropu, manje u Australiju i najmanje u SAD.
Sirija i Libija su glavni „snabdjevači“ zapadne civilizacije jeftinom radnom snagom. Ostatak izbjeglica – takozvana Treća kategorija, kriminalci i potencijalni teroristi, biće raspoređeni pravoslavnom svijetu, na prvom mjestu slovenskim državama: Srbija, Makedonija, Republika Srpska, Crna Gora i, na kraju, Ukrajina.
SAD i njeni saveznici su ratovima smišljeno stvarali uslove za najveću seobu neevropskih naroda u njihovoj istoriji. Kriza je potpuno van kontrole onih kojih se ona tiče, a neposredna je posljedica zapadne politike „promijene režima“ u Libiji i Siriji. Ocjena analitičara je da su, stvaranjem ove izbjegličke krize, SAD sebi odredile najmanje tri strateška cilja. Sva ta tri cilja su strateški koncipirani protiv Rusije, Kine i BRIKS, a djelimično i slabljenju jedinstva u EU.
Prvi cilj, jeste destabilizacija slovensko-pravoslavnih državica na Balkanu, još neodlučnih ili potpuno opredjeljenih za prijateljstvo sa Rusijom. Projekat plinovoda, Balkanski/Turski tok, čija se zamišljena trasa poklapa sa izbjegličkim koridorom, mora se onemogućiti po svaku cijenu. U tome, nažalost, učestvuju i politički mešetari u Beogradu i Skoplju; kod prvih – pozicija, a kod drugih – opozicija.
Drugi, i ne mnogo manje važan cilj (nestabilnost EU), jeste demografska noćna mora američkih zapadnih saveznika (Njemačka i Francuska, na prvom mjestu), stvorena naseljavanjem islamskog elementa; tempirana bomba koja može eksplodirati u svakom momentu – kad i ako ikad dođe vrijeme za otkazivanje poslušnosti Vašingtonu.
Treći cilj SAD (Zapada) je provjereni koncept „podijeli pa vladaj“ – politizacija planiranog slovensko/pravoslavnog i albansko/islamskog sukoba, s ciljem definitivnog pokoravanja Zapadu nikad vjernog slovensko/pravoslavnog elementa na Balkanu.
Skorija istorija sukoba među balkanskim narodima je pokazala da se Zapad uvijek stavlja na stranu islamskog elementa, direktno vojno intervenišući protiv pravoslavaca. Ili tačnije, Zapad se uvijek stavlja protiv pravoslavnih naroda u svim sukobima širom Evrope, valjda zbog vječite sumnje „da šuruju sa bratskom“ Rusijom.
Zbog te činjenice, gotovo da je ukorijenjeno mišljenje među balkanskim narodima, pogotovo onima koji ne poznaju istoriju ratova Zapada protiv muslimana u ostatku svijeta, da je dovoljno biti musliman na Balkanu i automatski imati podršku Zapada.
Banjaluka i Skoplje se još „labavo i u mjeri koliko smiju“ drže Rusije. Zbog te ljubavi, Jelena Guskova, srpskom BiH entitetu proriče najveće probleme sa teroristima i to u neposrednoj budućnosti. Probni balon je već pušten, terorističkim napadom u Zvorniku, podmuklo napadajući tamošnju policijsku stanicu.
Makedonija je već imala jedno vatreno krštenje sa teroristima u Kumanovu, kršeći dobro organizovan napad terorističkih „spavača“. Ovu akciju Skoplja, Zapad je već obilježio kao rat između slovensko/pravoslavnog i albansko/islamskog elementa.
Milioni izbjeglica za „Briselska poglavlja“
Među najpovlašćenijim američkim vazalima u Evropi, svakako je Njemačka, koja je od Vašingtona u svoj ovoj izbjegličkoj kaljuzi dobila i određene privilegije. Prema odluci EK, Njemačka (plus, Austrija i Holandija) je dobila pravo da među muslimanskim izbjeglicama bira najbolju radnu snagu, takozvanu privilegovanu grupu obrazovanih i zdravih ljudi, očišćenu od sumnjivih elemenata. Ta grupa izbjeglica/migranata i neslužbeno je nazvana Prva kategorija.
Druga kategorija (smještanje u prihvatne kampove do „integracije“) je namijenjena zemljama kao što je Slovačka, Češka, Poljska i ostale drugorazredne članice EU. Neke od njih su već „protestvovale“ zbog „niskog rangiranja“.
Treća kategorija migranata: mogući kriminalci, ljudi bez utvrđenog identiteta i teroristički spavači, predviđena je za slovensko-pravoslavne države: Srbija, Republika Srpska, Makedonija, Ukrajina…
Da stvar bude još gora, za ove „pravoslavne kandidate za članstvo“, nema ni naznaka da će ih ikad zapadna katoličko/protestantska civilizacija primiti pod svoje skute i rukave. Da je to tako, najbolje osjećaju narodi Grčke, Bugarske i Rumunije.
Među ostalim privilegijama dodijeljenih Briselu (Berlinu) je i pravo da vodeća zemlja EU koordinira rasporedom milionskih izbjeglica druge i treće kategorije.
Ohrabrena privilegijama datim iz Vašingtona, teta Anđela je tražila od svojih mezimaca iz Beograda da učine kriminalne koncesije Briselu, a za uzvrat „jačajući perspektivu otvaranja Briselskih poglavlja“.
Neograničen i nekontrolisan prolaz za milione muslimanskih izbjeglica kroz Srbiju, eksteritorijalni koridor za nesmetan prolazak stranaca, nesmetano dobijanje azila i, najvažnije: izgradnja stalnih prihvatnih kampova uz granicu sa Makedonijom, samo su neki od zahtjeva prihvaćenih u Beogradu. I sve pomenuto se odnosi na neodređen broj godina i neodređen broj očekivanih miliona doseljenika na Balkan.
Prema planu EU, o Kvoti raspodjele izbjeglica, Brisel je spreman da primi 160.000 – samo prve dvije kategorije migranata, raspoređujući ih prema opisanom rasporedu. Prema procjenama UNHCR samo u tekućoj i narednoj godine se očekuje da u Srbiju i Makedoniju stigne od 850.000 do milion migranata.
Da se EU ograđuje od ostatka Evrope jasno je kao dan. Mađarska postavlja zidove, Hrvatska ne dozvoljava prelazak granice „kroz kukuruze“, Austrija namješta saobraćajne udese, a Beograd se kobajagi ljuti na sve njih… Teta Anđela se ne oglašava…
Sve ovo otvara niz ozbiljnih pitanja za Srbiju, kako pravnih, tako i finansijskih. Otvaranje eksteritorijalnog koridora, posebno kroz južnu Srbiju, ostavlja dovoljno prostora za zaključak o „diskretnoj predaji“ i Preševske doline (Preševo, Bujanovac i Medveđa), oblasti uglavnom naseljene Arbanasima.
To će značiti, takođe, nepovratno gubljenje još jednog dijela srpske zemlje i automatsko zatvaranje puta za ruski projekat gasovoda Balkanski tok. To bi značilo, takođe i definitivno, da je Zapad posredstvom ojačanog islamskog faktora na Balkanu potpuno ovladao, vojno i ekonomski, pravoslavnim slovenskim narodom Balkana.
Ko će plaćati izgradnju kampova, održavanje i ishranu miliona stranaca, ostaje otvoreno pitanje? Ko će kontrolisati njihovo kretanje, ko će i kako će slaba i korumpirana srbijanska policija kontrolisati terorističke spavače? Sve su to otvorena pitanja, makar za nas – narod, od koga vlast sve krije, posebno kad priprema nacionalnu izdaju.
