U ovoj, 2019. godini, trebalo bi da obilježavamo dvije velike godišnjice, 800 godina autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve i 830 godina od izdavanja čuvene srednjovjekovne povelje Bana Kulina, pisane 29. avgusta 1189. godine.

Ovu povelju, bosanski Ban Kulin, izdao je dubrovačkom knezu Krvašu i građanima Dubrovnika. To je, tako se danas tvrdi i vjeruje, najstariji diplomatski akt kod svih južnoslovenskih naroda i država. Izdan je u 4 primjerka na pergamentu, najvjerovatnije u pisarnici bosanskog bana, koja je bila u Dubrovniku. Pisana je dvojezično, na latinskom i staroslovenskom ćirilicom, srpskim narodnim jezikom.

To je povelja darovnica kojom bosanski ban daje velike privilegije i slobode trgovanja na tlu Bosne i na čitavom prostoru srpskih zemalja, kao i izvanredan politički kontekst od značaja za istoriju.

Dva primjerka povelje se danas nalaze u Dubrovačkom arhivu, a treći, najstariji ili original se od 1840. godine nalazi na Odjeljenju slavistike pri Ruskoj Akademiji nauka u Sankt Petersburgu (Petrogradu). Četvrti primjerak, po svemu sudeći i najstariji, nije sačuvan niti je pronađen. Ovako bilježi i tvrdi zvanična nauka, ali vrijeme pred nama će pokazati da li je to baš istina.

Kulinova povelja je definitivno dokument srpskog jezika i pisma, i dokument srpskog kulturnog nasljeđa. Nažalost, tako ne misle određeni politički ekstremi dnevne politike, kao i neki nazovi naučni krugovi u okruženju. Blizu 200 godina na sceni je panbošnjačka i panhrvatska euforija svojatanja ovog dokumenta, kao i niza drugih. Sve se prisvaja, otima, krivotvori i falsifikuje na štetu srpskog jezika i pisma, erodiraju se i omalovažavaju glavni atributi srpskog identiteta (himna, zastava, grb…), ali prije svega jezik i pismo!

Za Bošnjake je to ”rodni list” Bošnjaka, ”lična karta” Bošnjaka, dokument pisan na ”Bosančici” i stvar bosanskog narodnog jezika. Na temelju ovog dokumenta i jedni i drugi dokazuju da su oni sukcesori nad bitnim vrijednostima srpskog nacionalnog bića.

Sudbina ovog dokumenta još uvijek je nedovoljno ispitana, sa mnoštvom proizvoljnih i netačnih kvalifikacija. Ostali su sve do danas nepoznati pravi kradljivci i oni koji su širili lažne vijesti. Nova istraživanja i saznanja do kojih se došlo, sada s pravom rehabilituju ruskog konzula Jeremiju Gagića, mitropolita sarajevskog Đorđa Nikolajevića i čitav niz srpskih prvaka, koji nemaju nikakvog udjela u krađi i rasprodaji blaga iz Dubrovačkog arhiva. Tek sada se može govoriti o pravoj istini i o putevima kojima su mnoga dokumenta, zajedno sa ovom poveljom, nestala u vješto organizovanoj pljački u Dubrovačkom arhivu.

Povodom ove godišnjice kod Bošnjaka se piše na stotine lažnih napisa koji nemaju veze s istinom i naukom, za razliku od našeg srpskog nacionalnog korpusa koji ćuti! Ovim tekstom pozivam sve da se prisjete one Njegoševe: “U pamet se braćo Crnogorci” (čitaj Srbi)!!!

Takođe, ukazujem na najnovija istraživanja prof. dr Zdravka Malbaše o ovoj povelji i zakulisnim radnjama, koja se nalaze između korica knjige pod naslovom Prvi srpski Codex diplomaticus. Upravo podaci koji se nalaze u knjizi su u velikoj mjeri sadržani u ovom tekstu.

Poštovani narode, u jeziku jednog naroda je pohranjeno svo njegovo pamćenje!

Na samom kraju! Samo se jednom živi u velikoj godišnjici, 800 godina od osamostaljenja i priznanja naše crkve. Pitaće nas pokoljenja, kako ste to obilježili!? Umjesto odgovora, moraćemo se zacrveniti!

Prof. dr Luka Kecman, prorektor za ljudske i materijalne resurse na Univerzitetu u Banjaluci

Srpskainfo