Nedopustivo je to što je MUP Unsko-sanskog kantona zabranio održavanja komemorativnog skupa u Garavicama kod Bihaća, trećem po veličini stratištu srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu, jer se time žele minimizirati zločini počinjeni nad Srbima, ističe direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić.
– Zabrana obilježavanja 78 godina od stradanja u Garavicama predstavlja ponavljanje zločina – izjavio je Kojić Srni i naglasio da će biti preduzete mjere da bi bio odat pomen stradalima.
– U Garavicama je stradao veliki broj Srba. Godinama je obilježavanje bilo dostojanstveno, bez bilo kakve provokacije prema bilo kojem narodu. Nevjerovatno je ponašanje institucija iz Federacije BiH – naglašava Kojić.
On ističe da se zabranom takvih skupova pokušava na svaki način minimizirati svaki zločin nad srpskim narodom i kao jedine žrtve isključivo prikazati bošnjačke.
– To se ne može dopustiti i mi ćemo sigurno naći način kako da odamo pomen svim stradalima i u Garavicama i u drugim mjestima – kaže Kojić.
On napominje da ovakvih primjera, nažalost, ima mnogo i da takvo ponašanje treba osuditi.
– Oni stavljaju velike mjere obezbjeđenja kada je riječ o Dobrovoljačkoj ulici i Tuzlanskoj koloni, navodeći da su ti skupovi bezbjednosno problematični. Mi nećemo zaboraviti naše stradalnike i preduzećemo određene mjere. Komemorativni skupovi na Garavicama i drugim mjestima na području FBiH moraju biti održani – poručuje Kojić.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona odbilo je zahtjev Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova za održavanje skupa na Garavicama, rekao je Srni predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH Đorđe Radanović.
Garavice su mjesto masovnog pogubljenja, masovna grobnica i spomen-područje u neposrednoj blizini Bihaća. Početkom Drugog svjetskog rata 1941. godine ustaše su počinile masovni pokolj srpskog civilnog stanovništva u kojem je ubijeno oko 12.000 ljudi, među kojima veliki broj djece.
Ubijeni stanovnici Bihaća i okoline su bili skoro isključivo Srbi i u manjem broju Јevreji.
Ovo stratište je zapostavljeno nakon Drugog svjetskog rata jer su činjenice o zločinu i pokolju nad civilima u Bihaću, koji je sprovela Nezavisna Država Hrvatska, držane daleko od očiju javnosti bivše Јugoslavije.
