Najavljenim protestima, sa zahtjevom za smjenu ministra policije Dragana Lukača, PDP i Draško Stanivuković nastojaće u narednim danima da dodatno radikalizuju političku situaciju, u pokušaju da repriziraju izborni efekat slučaja „Dragičević“ iz prošle godine.
Bez ikakve sumnje, kratkoročni cilj dešavanja u Narodnoj skupštini bilo je izazivanje incidenata, s namjerom da se, nizom provokacija, napravi situacija koja bi nekoga od zvaničnika dovela u situaciju da odreaguje na bačenu rukavicu. Od „specijalnog“ dočeka za Dodika na ulazu u skupštinu, preko provociranja premijera Radovana Viškovića, pa sve do krešenda sa Draganom Lukačem, piše banjaluka.net.
Cjelodnevne provokacije – od početka do kraja skupštinskog zasjedanja – unaprijed su pripremljene sa namjerom da se reprizira situacija od prošle godine, kad je slučaj „Dragičević“ politički zloupotrijebio za podizanje ličnog političkog rejtinga. Kad je već zafalilo deložacija, lažnih „kragni“ oko vrata, peticija i inih političkih zlopotreba, dobra je bila i – skupštinska sala. Cijelog dana, Stanivuković i društvo su pokušavali da izazovu ono što mu je na kraju i pošlo za rukom – da nekoga od zvaničnika isprovocira u toj mjeri da dođe do incidenta. Otuda i unošenje u lice premijeru kojemu je, kako se jasno čuje sa snimka, govorio „ajde me udari, udari me…“. Otuda i instaliranje mladog junoše Ivana Begića na ulaz u skupštinu na „doček“ Dodiku, otuda i paradiranje po skupštini sa NATO zastavicama…
Sada, kad je ponovo preuzeo oreol „žrtve“, cilj je nova radikalizacija situacije, pri čemu je Lukač samo sekundarna meta. Što bi rekli – povod, ali ne i uzrok. Razlog je, jasno, dugoročniji – da se Stanivuković, sa atributom „žrtve “, i definitivno zacementira kao jedini pogodan opozicioni kandidat za gradonačelnika Banjaluke.
Pitanje koje se nameće je zašto se Mladen Ivanić, kao nesporni lider PDP-a, odlučio da ide u jednu vrstu političkog eksteremizma gurajući Draška Stanivukovića i Jelenu Trivić u prve redove. Ako se zna da je čitav Ivanićev politički put protkan činjenicom da je najdugovječniji britanski čovjek u BiH, onda nije teško zaključiti da se scenario Draškovih performansa ipak priprema u kuhinjama koje su izvan Banjaluke.
Naravno, ne može se ne primjetiti i da formalni predsjednik PDP-a Branislav Borenović i poslanik Igor Crnadak, koji imaju popriličnog političkog iskustva, sa dosta uspjeha dodatno podgrijavaju Stanivukovićev ekstremizam.
Opasna je to zona u koju je potpuno nepromišljeno ušao mladi narodni poslanik jer on još uvijek živi u Banjaluci, čiji građani, pored sve dosadašnje tolerantnosti prema njegovim ambicijama, nisu navikli da budu taoci nečijih ekstremnih političkih akcija koje imaju za cilj izazivanje nerada i haosa.
Nije li se i sam Ivanić malo precijenio zaboravljajući da i taj i takav Stanivuković ima i roditelje kojima nije jednostavno gledati sina kako se tuče za tuđe političke ambicije nadajući se da će i njega možda zapasti dio kolača.
”Ti si svog sina smjestio u London a tuđeg guraš da se tuče za tvoje političke ambicije?”, napisao je neko na Facebook-u Mladenu Ivaniću.
I kad su Stanivukovićeve političke ambicije u pitanju, zar stvarno vjeruje da će se ekstremizmom izgurati za gradonačelnika Banjaluke. Malo je vjerovatno. U prilog ovoj tezi, idu i posljednja istraživanja javnog mnjenja, koja pokazuju da Stanivuković nezaustavljivo klizi u ulogu izbornog autsajdera.
