U Solunu, u crkvi na srpskom vojničkom groblju Zejtinlik, služen je moleban u znak podrške srpskom narodu i svetinjama u Crnoj Gori.
Svetu molitvu predvodio je arhimandrit Sergije, klirik Srednjezapadno-Američke i Novo-Gračaničke Eparhije.
Nakon molebana, arhimandrit je u besjedi poručio vjernicima da nije slučajno to što se u ove dane, kada naša Crkva proslavlja 800 godina svoga postojanja, čini velika nepravda Svetoj crkvi i pokušava se oteti njena imovina.
Solun (Foto: RTRS)
Besjedu arhimandrita Sergija prenosimo u cijelosti:
Draga braćo sestre,
Okupili smo se u ovaj sveti dan, na ovome svetome mjestu, u ovome svetome Hramu, kako bismo kroz liturgijsko zajedničarenje proslavili današnji veliki praznik – Krstovdan. Ovaj današnji pranik neraskidivo je povezan sa velikim sjutrašnjim praznikom Bogojavljenja, kada praznujemo krštenje Gospoda Isus Hrista. Današnji praznik vezan je i za Svetoga Јovana Krstitelja, čiji veliki praznik preksjutra proslavljamo, budući da je on krstio Gospoda. Sveti Јovan Krstitelj je, kako sam Gospod kaže, najveći od svih ljudi koji su rođenih na zemlji. On je bio pravedan čovjek koji je, kako nam današnje Јevanđelje kaže, krštavao narod u Јordanu i pripremao ih za dolazak Gospodnji. Kasnije je Sveti Јovan Krstitelj postradao zato što tadašnjem caru Irodu nije dozvoljavao da oženi ženu svoga brata Filipa, odnosno svoju snahu.
Iako je bio najveći od svih ljudi rođenih na zemnji, Sveti Јovan Krsitelj je svoj ovozemaljski život skončao postradavši od ruke onih najnepravednijih ljudi, i to onih ljudi koji su u njegovo vrijeme bili na vlasti. Ta nepravda nastavlja kroz cijelu našu istoriju, sve do današnjih dana. Cijela istorija naše Svete Crkve svjedoči nam o progonima i stradanjima pravednih i svetih ljudi. Svi smo svjedoci velike nepravde koja se nanosi našoj Svetoj Crkvi u Crnoj Gori. Oni ljudi koji su nekršteni, koji ne znaju i ne razumiju šta je Bog, svetinja i Crkva, žele da, donoseći jedan bezumni zakon koji tobože uređuje pitanje vjerske imovine, otmu crkvenu imovinu. Ono što nijesu radili fašisti i komunisti, to radi današnja vlast u Crnoj Gori. Otimaju ono što nije njihovo i što je sveto. Sveta ruka Svetoga Јovana Krsitelja, ona ruka kojom je kršten Gospod naš u rijeci Јordanu, a koja se nalazi u Cetinjskom manastiru, našla se na udaru onih koji su izabrali da hode bezbožničkim putem. Devedesetih godina 20-og vijeka je Malteški viteški red, kojemu je nekada pripadala ova sveta ruka, a koja je čudom Božijim dospjela do Cetinjskoga manastira, nudio tadašnjoj vlasti 150 miliona dolara kako bi otkupio ovu svetinju. Ovaj bezumni predlog je naravno odbijen od strane Crkve. Međutim, oni kojima je danas, po dopuštenju Božijem, dato da upravljaju Crnom Gorom, ne znaju da ovakve svetinje nemaju cijenu, i da se ne može sve niti prodati niti kupiti za novac.
Mitropolija Crnogorsko – primorska i eparhija Budimljanska osnovane su početkom 13. vijeka od strane Svetoga Save, prvoga Arhiepiskopa Srpskih i Primorskoh Zemalja , koji je za prve episkope ovih eparhija hirotonisao svoje monahe iz Hilandara. Od tada do danas, Crkva Božija u Crnoj Gori neprestano je svjedočila Јevanđelje Božije i živjela po jevanđelskim načelima. Crkva u Crnoj Gori je, tokom cijele svoje istorije, prolazila kroz velike teškoće, ali je uvijek davala i velike svetitelje i bila putokaz i primjer svima ostalima kako treba živjeti u vjeri i slobodi. Nije slučajno to što se u ove dane, kada naša Crkva proslavlja 800 godina svoga postojanja, dešavaju ovi veliki napadi na Crkvu. Od Crkve u Crnoj Gori se danas traži, nakon 8 vijekova njenoga postojanja, da se registruje kao vjerska organizacija u državi, i da prilikom te registracije, priloži matični broj Svetoga Save kao njenoga osnivača. Eto koliko je bezumlje onih koji žele za zakonski uređuju pitanje Crkve u Crnoj Gori. Ono što oni nazivaju zakonom o uređenju vjerskih sloboda, zapravo je bezakonje najgorega vida, kakvo nije viđeno u novijoj istoriji Evrope. Mi smo se danas okupili da se zajednički pomolimo za sveštenstvo, monaštvo i blagovjerni narod naš u Crnoj Gori. Molimo se da im Gospod podari snage da istraju u svojoj borbi za svetinje. Molimo se i za naše divne arhijereje u Crnoj Gori, Mitropolita Amfilohija i vladike: budimljansko-nikšićkog Јoanikija, mileševskog Atanasija, zahumsko-hercegovačkog Dimitrija, dioklijskog Metodija, i umirovljenog episkopa zahumsko-hercegovačkog Atanasija, koji predvode borbu za odbranu naših svetinja. Međutim, moramo da kažemo da, moleći se za blagovjerni narod Crne Gore da istraju u svojoj borbi za svetinje, mi se takođe molimo i za one koji žele da otmu naše svetinje. Logika Božija, koja nema mnogo veze sa našom logikom čovječanskom, uči nas da se uvijek molimo za neprijatelje naše. Bog želi da se svi ljudi spasu i dođu u poznanje istine. Zato se mi danas molimo da Gospod prosvijetli njihove pomračene umove, da svjetlost blagodati Božije obasja njihova srca, i da se prestanu da srljaju u propast, idući nesrećnim putem odstupništva od Crkve i prokletstva koje su sami za sebe izabrali. Naša bol je mnogo veća samim tim što protiv naše Crkve ne rade neki strani neprijatelji, nego naša braća. Baš zbog toga je naša molitva za njihovo duhovno ozdravljenje i povratak na pravi put najusrdnija. Najviše bole one rane koje nam zadaju oni koji su nam najbliži. Molimo se da i oni čuju blagi glas Božiji, čije javljanje proslavljamo u ove svete dane, i da se pokaju i vrate na pravi put. Upućujemo Bogu naše molitve sa ovoga svetoga mjesta na kojemu su sahranjeni naši sveti preci. Oni su prije više od jednoga vijeka dali ono najvrednije što su imali, živote svoje, za odbranu naše zemlje, našega naroda i naše časti. Tako su oni, tom svojom svetom žrtvom i svojim grobovima, osvetili ovo mjesto i neraskidivo povezali bratsku Grčku državu sa našom domovinom. Veliki je blagoslov i čudo Božije, draga braćo i sestre, što se mi, kao njihovi potomci, nalazimo danas na ovome mjestu i što baš sa ovoga mjesta upućujemo molitvenu podršku našemu narodu u Crnoj Gori, koji je u ove naše dane uzeo najjače oružje, krst, svijeće i ikone, i litijskim hodom krenuo da se bori za odbranu istine i pravde. Molimo se Svetome Dimitriju, zaštitniku grada Soluna i stradalniku za našu vjeru, da pomogne našoj braći i sestrama u Crnoj Gori. Molimo se Svetome Grigoriju Palami, vidiocu netvarne Božije Svjetolosti i Arhiepiskopu ovoga svetoga grada, da izmoli od Gospoda blagodatnu pomoć i duhovno ozdravljenje našega naroda. Molimo se Gospodu Hristu, raspetome i vaskrslome Gospodu našem, da vaskrsne raspetu Crnu Goru. U ove dane, kada proslavljamo Gospodnje krštenje i javljanje Božije, molimo se da Gospod uputi svojim blagim glasom na put istine i ljubavi sve one koji hode stranputicama ovozemaljskim.
Na kraju, draga braćo i sestre, prenosim vam molitvene pozdrave i blagoslove mog episkopa Longina, koji se takođe moli za braću našu u Crnoj Gori, zajedno sa svojom pastvom u Americi. Prenosim vam blagoslove i igumana oca Metodija, koji nam šalje, zajedno sa svojom bratijom, blagoslove iz Svete Lavre Hilandarske.
