Želite da bez tla pod nogama, Srbi padnu vama u zagrljaj. Da vam ljube skute i kleče pred vama, da vas mole za sve i svašta, kao nekada u Otomanskom carstvu što su molili da na površini koju zauzme štavljena volovska koža grade crkvu. To hoćete
Piše: Milorad GUTALJ
I ono malo povjerenja kojeg je u nekima još bilo, ili pored svih patnji ostalo skriveno kao nada, da se poslije 1995. godine gradi dejtonska BiH, ali jasno sastavljena od Republike Srpske i Federacije BiH, upropastili ste. I to malo nade, ostalo je bez života. Sahranili ste je. Stavili ste na nju lunu, na sreću, bez kovčega.
Komšije Bošnjaci, kako je moguće da se zalažete da sa komšijama Srbima i Hrvatima želite da gradite zemlju ravnopravnu, a na svakom koraku nastojite da onemogućite opstojnost ova dva naroda na civilizovanim, ravnopravnim, demokratskim i drugim principima. Onda šta nije u redu sa vama komšijama, šta još hoćete. Hoćete da sa zakopanom nadom uzmete i dušu?
Hrvatima oduzimate pravo glasa. Toliko se brinete o njima da im birate svog bošnjačkog člana Predsjedništva. Mišljenje Hrvata ne uvažavate jer smatrate da će ih vaš izbor, i po vama njihov staratelj, drugi bošnjački član zastupati kao njihov nacionalni izabranik.
Nekim čudom komšije, tom vašem bošnjačkom izabraniku i hrvatskom staratelju, Hrvati su zabranili ulazak u svaku lokalnu zajednicu u kojoj su većina. Odbacili vašeg staratelja kao nepoželjnu osobu. A vi, komšije Bošnjaci, i dalje se pitate što su Hrvati nezadovoljni. Još vam nije jasno. Prije će biti da vam je savršeno jasno, ali gurate po svom.
Komšije Bošnjaci, Srbima ste, pomoću zloupotrebe pojedinaca iz dijela zapadne moći, oduzeli mnoga ovlašćenja iz Dejtona, a nedavno pomoću “kadija” i tlo pod nogama. Tlo, zemlju ili neživu tvar prirode, zavisi kako to ko zove. Želite da bez tla pod nogama, Srbi padnu vama u zagrljaj. Da vam ljube skute i kleče pred vama, da vas mole za sve i svašta, kao nekada u Otomanskom carstvu što su molili da na površini koju zauzme štavljena volovska koža grade crkvu. To hoćete.
Može sarajevski begluk da žali za tim vremenom. Niko mu ne osporava da intimno žali za tim davno prošlim vremenom, naravno ako to javno ne ispoljava. Opasno bi bilo da tu intimnu želju potajno i postepeno pretvara u djelo. Bojim se da ovo što radite, komšije Bošnjaci, ide u tom pravcu.
U tome, čini se, leži okosnica političkog sarajevskog begluka da osporavanjem političkog djelovanja Srba i Hrvata i negiranju svih njihovih prava na zemlju na kojoj su rođeni, te prava na izbor, napokon oduzmu glavne oslonce ovim narodima i pretvore ih u raju kojom bi gospodarili i uzimali danak bez suda i sudije, ali samo sa “kadijom”.
Da li se “kadija” podigao sa stolice da poviše vidi šta će sljedeće da uzme i time smanju političku moć onih koje želi da pretvori u raju. Bez političke moći, raja postaje lak plijen. Bez politike moći, lov na raju je otvoren, hajka može da počne. Divljač u rasulu. Ako neko preostane – čeka ga “kadija”.
Ko ima snage da “kadiju” povuče za skut i vrati ga na stolicu. Naravno, narod koji još nije postao raja. Narod koji ima svoje legitimne i legalne predstavnike.
Kako to komšije Bošnjaci da imate toliko brige za svoje komšije ili susjede, da vodite o njima računa toliko zdušno da se ne brinu za izabrane predstavnike, da se ne brinu za svoju zemlju, da ste vi sa lunom garant sreće, ravnopravnosti i opstojnosti Srba i Hrvata u svom jedinstvenom, cjelovitom i nedjeljivom bh pašaluku.
Komšije Bošnjaci, smatrate li da Hrvati i Srbi treba da ostave svoj križ ili krsti i zarad sreće koju im obećavate zagrle lunu kako bi bh narodu kao jedinstvenom bošnjačko-nacionalnom puku konačno krenulo.
