Vanredna situacija zahtijeva i vanredno ponašanje i vanredne mjere. Kada sa aspekta zaustavljanja širenja virusa gledate cijelu situaciju, čini mi se da su ministar Alen Šeranić i Vlada RS odlično odreagovali, mnogo bolje i pravovremenije nego mnogo jače države u svijetu i regionu.
To u pisanom intervjuu za Srpskainfo kaže v.d. predsjednika DNS Nenad Nešić. Prema njegovim riječima, u Srpskoj je blagovremenim mjerama sigurno spaseno mnogo života, ali i zdravstveni sistem, da nam se ne desi ono što se desilo u Italiji ili Španiji.
-Možda nam je sreća u nesreći bila što je ministar Šeranić iskusan i dobar epidemiolog, pa je znao s kakvim zlom imamo posla. Pokazalo se da su spas mjere koje u početku mnogi nisu shvatali, pa su ih čak i kritikovali. Sjetite se da su prvi slučajevi u isto vrijeme zabilježeni u RS i Srbiji, i da je RS odmah mnogo oštrije reagovala. Uz manju naseljenost i frekvenciju ulazaka spolja, to je sigurno faktor koji je značajno uticao da smo danas u boljem položaju što se tiče širenja virusa od svih zemalja u regionu. Ekonomske posljedice jesu preteške, ali živa glava sve nadoknadi. Ovo je borba – mi ili virus – poručuje Nešić i apeluje da građani ostanu kod kuće.
Hoćemo li imati od čega da živimo nakon korone? Privreda trpi ogromne posljedice.
Ovo jeste vanredno stanje i kada je u pitanju privreda. Preduzeća koja rade long poslove su stala, izvoza nema, stali su i ugostiteljstvo, turizam, zanatske radnje, pa i građevinski sektor. Bitka protiv virusa je primarni zadatak i herojski je vode medicinski radnici, a mi ostali samo treba da ih slušamo i disciplinom pokažemo da poštujemo njihov rad i žrtvu. No, proći će pandemija, i nakon tog se treba živjeti. Vlada RS je donijela dobar set mjera za oko 40.000 radnika u djelatnostima koje zbog naredbi Republičkog štaba za vanredne situacije nisu mogle da rade u martu, i za njih će biti isplaćeni doprinosi iz budžeta. Oni koji u industrijskoj djelatnosti ne budu mogli raditi u aprilu, dobiće minimalne plate od države.
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija
Naravno, naš cilj mora biti očuvanje proizvodnih preduzeća, i biće obezbijeđena sredstva i za ugrožene grane. Takođe, i bankarski sektor treba da pokaže sluha i omogući tromjesečni moratorijum na otplatu kredita tamo gdje je potrebno, kao i reprograme. I ne smijemo zaboraviti one koji nas hrane. Zato, država poljoprivrednicima mora garantovati da će njihovi proizvodi biti otkupljeni, a svi mi moramo shvatiti koliko je značajno da kupujemo domaće proizvode. Kupovinom domaćih proizvoda čuvamo radna mjesta, ali i obezbjeđujemo sredstva za penzije, zdravstvo.
Neke djelatnosti su ipak pošteđene. Je li tu šansa za Srpsku?
U ovakvim krizama, u cijelom svijetu, samo dva sektora su relativno pošteđena – energetika i telekomunikacije. Naš ogroman potencijal je energetika koju moramo nastaviti razvijati. Drugi naš potencijal su šume koji ne iskorištavamo na pravilan način. Za bagatelu izvozimo oblovinu, umjesto da pravimo finalne proizvode. Lično sam za to da zabranimo izvoz sirovina, da ovdje otvorimo pet – šest pogona, manjih fabrika, koje će praviti finalne proizvode. To bi bilo nekoliko hiljada radnih mjesta plus prihodi u budžet. Zar mi ne znamo da pravimo stolice, stolove, krevete? Eto, naši radnici ih znaju praviti u Njemačkoj, ali ne i ovdje.
Planirano je i zaduženje „Puteva RS“, čiji ste v.d. direktora. Je li vrijeme za tako nešto u ovoj krizi?
Ako je ikada vrijeme, onda je to sada. Građevinski sektor, stanogradnja, je stao. Moramo sačuvati makar niskogradnju kroz izgradnju infrastrukture. Na ovaj način čuvamo radna mjesta i prihode državi. Ako propadne kompletno građevinarstvo, kao glavna privredna grana, ko će uplaćivati doprinose i puniti budžet? Odakle ćemo finansirati penzije i zdravstvo? Jako je važno da sačuvamo građevinarstvo jer ono za sobom vuče mnogo drugih djelatnosti. Sasvim je izvjesno da će, zbog pada kupovne moći, doći do problema u ovom sektoru, i tu treba da reaguju i država i bankarski sektor kroz podsticaje i povoljnije kreditiranje.
Hoće li za sve te mjere biti para, s obzirom da su budžetski prihodi ugroženi?
Za sada je to paket od nekih 800 miliona KM koji će se obezbijediti kroz kredite MMF, sredstva Fonda solidarnosti, projekte Svjetske banke i EBRD. Meni je zaista apsurdno da se mi moramo zaduživati pored skoro 800 miliona KM rezervi na računima Centralne banke. Ovo je jedina Centralna banka na svijetu koja u ovoj krizi, narodski rečeno, ni repom nije mrdnula. Pa čemu služe te pare koje stoje na kamari, neiskorišćene, a mi se zadužujemo? Čije su to pare ako nisu pare građana BiH?
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija
Nenad Nešić
Znate da EU i međunarodne finansijske situacije ne dozvoljavaju korišćenje tih sredstava.
Tačno, jer nas na taj način drže u dužničkom ropstvu i čine nas zavisnim od njih, dok na oku drže naše energetske resurse i prirodna bogatstva. A šta smo dobili od njih u ovoj krizi? Neku simboličnu pomoć. Pogledajte ko pomaže zapadnom Balkanu, pa i najugroženijim državama poput Italije? Rusija i Kina! Mislim da svijet nakon korone više neće biti isti i da će se mnogo toga promijeniti, pa i ovde. Put u EU nije diktat, nego dvosmjerna ulica, i EU treba da shvati da je ovdje dobrodošao i kineski i ruski kapital, a nadam se da će kriza pomoći i političarima u Federaciji da to shvate.
Dakle, Rusija, Kina, UAE pomažu Srbiji, a BiH niko?
Do nas je, do lošeg imidža BiH. Nismo se trudili da gradimo prijateljstva i BiH predstavimo u pozitivnom svjetlu. Matrica po kojoj se ovdje funkcionisalo jeste – ako Rusi i Kinezi ulažu u RS, u Federaciji ih tretiraju kao nepoželjne. Arapi kupuju zemlju po Federaciji, ali pomažu Srbiji. Zašto? Zato što je Srbija pokazala da je ozbiljna država, omogućila im ozbiljne projekte pod povoljnim uslovima, dok ih i u FBiH razapinju po medijima, u svrhu trvenja bošnjačke elite, i kada pokušaju neki ozbiljniji novac da ulože.
Pomoć sa stranačkim znakom
Aktivisti vaše partije su pomagali sugrađane, ali je na paketima pomoći bio znak DNS. Dobili ste kritike od opozicije?
Da, kritikuju nas oni koji se poput miševa kriju u svojim kućama i ne pokazuju nimalo empatije za sugrađane. Sjećate li se kada su uvedene prve mjere, oni su govorili da je to zbog opozicionih skupova, da se zabrane. Toliko o njihovom kredibilitetu!
Mi smo tu pomoć kupili od novca koji DNS dobija iz budžeta. Smatrali smo da je to novac građana i da je jedino ispravno da uradimo – DNS vam u ovom teškom momentu vraća taj novac na ovaj način. Šta su ti koji nas kritikuju uradili i koliko su novca sa stranačkih i ličnih računa vratili građanima? Čega su se odrekli? Kako su pomogli? Čuvaju pare za bilborde i predizbornu kampanju i iz stanova kritikuju sve što drugi urade.
Ovo nije vrijeme za sitne stranačke poene, nego vreme kada svi treba da pokažemo saosjećanje i vidimo šta možemo uraditi, kako možemo pomoći. Kao i svaka krizna situacija, kao i svaki rat, i ova situacija je iz ljudi na površinu izbacila i dobro i loše. I kada sve prođe, neki, da imaju obraza, ne bi od sramote izašli iz svojih skloništa. Ne bih da se bavim njima, niti želim da se obazirem, jer ova kriza je pokazala ko je ko i kao čovjek. Mene nisu razočarali, ali svakodnevno razočaravaju i gube svoje birače koji se zgrožavaju takvim ponašanjem dijela opozicije.
