Njemačka “živa laboratorija”, uspostavljena u gradu, pokazuje da su male šanse da se virus korona prenese putem takozvane zaražene površine, a nema ga ni na površinama u kućama oboljelih osoba.
Krajem marta u Njemačkoj je započeo zanimljiv eksperiment. U Hajnsbergu, gradu na samog granici sa Holandijom – koji je zbog velikog broja oboljelih od korona virusa ponio titulu „njemačkog Vuhana“ – uspostavljena je „živa laboratorija“.
Vodeći njemački infektolozi na dnevnoj bazi prate 1000 ljudi i beleže ponašanje unutar 500 domaćinstava. Obilaze škole i dječje vrtiće, bolnice, parkove, trgovine… Uzimaju uzorke i analiziraju ih u laboratorijima.
Sa jednim jedinim ciljem: da otkriju koliko se korona virus zadržava na telefonima, kvakama od vrata, daljinskim za TV, tanjirima i šoljicama za kafu. Kako se zapravo širi. Prenose li ga psi ili mačke. Koliki je udio „skrivenih“ prenosnika virusa.
Prvi preliminarni rezultati su tu. I oni su frapantni.
U domovima zaraženih porodica u Hajnsbergu nigde nije pronađen živi virus. Ni na jednoj površini. Staklenoj, plastičnoj, drvenoj.
Uzeti su uzorci sa kvaka, mobilnih telefona, WC šolja… U laboratoriji, na osnovu tih uzoraka, nije uspio da se kultiviše virus.
– Virus se širio na drugim mjestima. Na zabavama nakon skijanja u Išglu, klubu u Berlinu, fudbalskoj utakmici u Bergamu… Ne postoji značajan rizik od zaraze pri odlasku u kupovinu. Zaraza se ne širi doticanjem istih predmeta, nego dužim boravkom ljudi u neposrednoj blizini jedni drugih – tvrdi dr Hendrik Strek, direktor Instituta za infektologiju Univerzitetske bolnice u Bonu.
Posebno naglašavajući jednu stvar: KOVID-19 se možda ipak ne širi tako lako kako smo u početku verovali. I pritom pojašnjava kojim se putem može širiti zaraza, prensi Blic.
– Neko ko je zaražen treba da se iskašlje u ruku i tom rukom dotakne kvaku na vratima. Odmah nakon njega druga osoba treba dotaći istu tu kvaku i odmah se rukom dotaći po licu. Zaista je mala šansa da se virus prenese putem tzv. zaražene površine – pojašnjava Strek.
Još prije su njemački naučnici tvrdili da je korona virus „izuzetno osjetljiv“ na isušivanje i da je najvjerovatniji način da se „pokupi“ virus – udisanjem kapljica.
Studija iz Hajnsberga to i dokazuje. Nemci, pedantni kakvi jesu, prikupljena saznanja namjeravaju dodatno da provjere još preciznijim istraživanjima. I na osnovu njih da stvore zaključke koji će tamošnjim vlastima biti smjernice za postupnu normalizaciju života.
Ako se rezultati do kojih su došli u daljim studijama potvrde, lako je moguće da će restorani, apartmani, hoteli, frizerski saloni i trgovine uskoro biti otvoreni.
Svi će, vjerovatno, u njima morati imati maske. Koliko je god to moguće držati razmak od dva metra. A gdje to nije, zaštitiće se redovnom dezinfekcijom. Ruku. Lica. Opreme za rad. Jer, ako se nemačka studija pokaže tačnom, opasnost neće prijetiti od stvari u našem okruženju. Nego od ljudi. Potencijalno zaraženih ljudi.
Pitanje je, naravno, i kako je moguće da su naučnici u drugim dijelovima svijeta došli do potpuno različitih zaključaka. Korona virus je novi i mnoge stvari oko njega su još uvek velika nepoznanica. U prvim mesecima svi smo tapkali u mraku. I još uvek ne znamo koja nas iznenađenja još čekaju.
