Milorad Ulemek Legija (52), bivši komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO), već 16 godina se drži u strogoj izolaciji u zatvoru “Zabela” uglavnom zbog svoje reputacije, smatraju stručnjaci.
Prema ocjeni sagovornika, ako bi Legiji bio dozvoljen prelazak u “slobodniji” zatvorski režim, on najvjerovatnije ne bi nikog napao, ali bi imao veliki uticaj na stražare i osuđenike, kao i na bivše ratne saborce, koji bi mu sigurno često dolazili u posjetu.
Viši sud je, inače, Legiji ponovo produžio strogu izolaciju na još dvije godine, tako da će biti u samici najmanje do 2022, kada će se ponovo odlučivati o njegovom statusu u zatvoru.
Bora Banjac, bivši načelnik Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala (UBPOK), ima razumjevanja za takvu odluku suda.
Nisam nikada imao direktni kontakt sa Ulemekom dok sam radio, ali…
Pretpostavljam da se takvi ljudi ne mijenjaju. Da li je i dalje opasan po društvo? Pa pretpostavljam da jeste. Kada je napravljen zakon o strogoj izolaciji za osuđenike, upravo se mislilo na ovakve osobe – rekao je Banjac i dodao da je dugogodišnja izolacija najvjerovatnije uticala na Legiju u fizičkom smislu, ali da to ne mijenja neke druge potencijalno opasne stvari:
– Pretpostavljam da ljudi iz njegove JSO, koji su zakleti ratnici, u njemu i dalje vide vođu. Ako bi eventualno bile ublažene mjere prema njemu u zatvoru, Legija bi mogao da stupi u kontakt sa onima koji su mu ostali odani i mogao da bi da organizuje grupu. Možda čak i bekstvo.
Na drugoj strani, kriminolog Dobrivoje Radovanović smatra da Legiju treba prebaciti u malo slobodniji zatvorski režim, zato što i tamo može biti pod strogom bezbednosnom kontrolom.
– U bezbjednosnom smislu nema nikakve razlike da li je Legija u ćeliji sam ili sa još jednim ili dvojicom cimera. Ukoliko dođe do sukoba među njima, oni mogu biti razmješteni. Držati nekog toliko godina u samici, u izolaciji, protivno je svemu što sam ja izučavao, a moram reći da sam doktorirao na temi penologije (nauka koja se bavi izučavanjem zatvorskog sistema i svrhe kažnjavanja, prim. aut.). Samica je disciplinska kazna za neki prekršaj koji je načinjen u zatvoru, nije cilj da se neko tamo trajno smešta da služi kaznu – istakao je Radovanović.
Prema njegovim riječima, u svijetu čak i kada se neko smjesti u samicu, on ima mogućnost komunikacije sa drugim zatvorenicima, tako da ipak nije potpuno izolovan.
– Kada je riječ o nekom eventualnom Legijinom uticaju na njegove bivše saborce, takva mogućnost naravno postoji, ali to ne mora biti toliko opasno, jer svi ti kontakti mogu biti kontrolisani. U zatvorima širom svijeta postoje ljudi koji iza rešetaka vode svoje kriminalne organizacije. To nije nepoznato, to se zna i prati se. Legiji treba dozvoliti da šalje pisma, da ima šetnje, da se viđa sa ženom. Držati ga izolovanog toliko dugo protivi se svakoj knjizi o penologiji. Vidite, ako Legija još četiri godine izdrži u samici, on će provesti ukupno 20 godina u tom tretmanu, a 20 godina je u staroj Jugoslaviji bila najstroža kazna, izuzev smrtne – objasnio je Radovanović.
I poznati novinar Milomir Marić smatra da Legija ne bi bio opasan po okolinu ukoliko bi dobio slobodniji tretman unutar zatvora, ali da bi sigurno imao uticaj na stražare.
– On je čovjek bio profesionalni vojnik i ne bi ih napao. Međutim, mnogi zatvorski stražari su ratni veterani, možda su čak i ratovali sa njim i sudije se boje da on ne stavi te ljude pod svoju kontrolu ako dobije malo više slobode. To je pravi ugao gledanja na tu situaciju. Legija i dalje ima uticaja u tim bezbednosnim strukturama – kaže on.
Marić napominje i da u posebnom odjeljenju “Zabele”, takozvanom “Alkatrazu”, pored Milorada Ulemeka, isti tretman imaju još samo njegov saborac iz JSO Zvezdan Jovanović i vehabija Senad Ramović.
– Samo njih trojica nemaju mogućnosti da kontaktiraju ni sa kim. U šetnju izlaze sami, nemaju ljubavne sobe i ostale povlastice. Zato treba dobro proceniti i analizirati celu situaciju oko Legije – rekao je Marić.
Podsjetimo, Ulemek je osuđen četiri puta na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora – zbog učešća u ubistvu premijera Zorana Đinđića, krivičnih djela “zemunskog klana”, četvorostrukog ubistva na Ibarskoj magistrali, kao i ubistva Ivana Stambolića i pokušaja ubistva Vuka Draškovića u Budvi. Iz zatvora će izaći tek 2044, kad napuni 76 godina.
