NA KAVKAZU IM SE PRIVIĐA SRPSKA Zašto je Sarajevo u slučaju Nagorno-Karabaha stalo na stranu Azerbejdžana

Da ni jedan svjetski problem ne može proći bez nepotrebnih reakcija iz BiH, pokazuje i slučaj rata Azerbejdžana i Jermenije u regionu Nagorno-Karabah.

ok najmoćnije države svijeta oprezno zauzimaju stav po ovom pitanju i pozivaju na mir (možda sa izuzetkom Turske), zvaničnici BiH, naročito oni iz SDA, potrčali su da se svrstaju na stranu Azerbejdžana.

Tako je predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović uputio pismo predsjedniku te države Ilhamu Alijevu, u kome je „osudio jermenski artiljerijski napad koji je doveo do eskalacije sukoba u oblasti Nagorno-Karabah“. Džaferović je naglasio je da BiH poštuje suverenitet i teritorijalni integritet Azerbejdžana, s kojom ima izuzetno dobre prijateljske odnose.

Lider SDA i zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda BiH Bakir Izetbegović bio je još otvoreniji. Poručio je da „jermenska strana snosi punu odgovornost za izbijanje sukoba u Azerbejdžanu“.

U kabinetu srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika nisu željeli da komentarišu sukob u Nagorno-Karabahu, kao ni istupe bošnjačkog člana Predsjedništva Šefika Džaferovića.

Profesor međunarodnih odnosa Miloš Šolaja naglašava da BiH nema koncept spoljne politike, nego njena tri naroda iz dva entiteta različito pristupaju određenim pitanjima. Izjave iz Sarajeva, Šolaja objašnjava kroz povlačenje parelele između Nagorno-Karabaha i Republike Srpske, odnosno Federacije BiH.

– Nagorno-Karabah spada u kategoriju de fakto država kakvih ima nekoliko na postovjetskom prostoru, a u koje se u međunarodnim odnosima i teorijama ubrajaju i RS i FBiH i još neke tvorevine na Balkanu. Očigledno je da iz takve definicije izlaze i različiti pristupi. Ovi koji se zalažu za unitarnu i centralizovanu BiH ne žele da istaknu nikakav subjektivitet u pravnom i političkom smislu, niti žele da pokažu bilo kakvu opravdanost Nagorno-Karabaha i zato na takav način istupaju. To su uglavnom zastupnici bošnjačke politike u BiH. S druge strane, sama međunarodna pozicija Republike Srpske, Nagorno-Karabaha i još nekih tzv. de fakto država znači da u korist sopstvenih interesa opravdavaju postojanje i politike – kaže Šolaja za Srpskainfo.

Miloš Šolaja

S druge strane, navodi da ovaj slučaj možemo posmatrati i čisto dnevnopolitički.

– Vidi se da je Turska snažno stala iza Azerbejdžana. Ispitivanje javnog mnjenja prije desetak godina u Turskoj je pokazalo da je Azerbejdžan najveći saveznik Turske, a odmah iza njega BiH. Tako da i u okviru tih političkih kretanja ne čudi da bošnjačka politika staje iza onoga za šta se opredjeljuje Turska, pa i Azerbejdžan. Tu je situacija dosta komplikovana pošto je Turska definisala takav pristup, da nije isključeno i neka njeno otvorenije učešće u ovom sukobu. To može da izazove totalnu eskalaciju u cijelom regionu, pa i šire, jer se metodom sličnosti i u drugim regionima mogu preslikati takvi odnosi. Tu je Balkan najsličniji – zaključuje Šolaja.

Iako je činjenica da institucije BiH o konkretnom ratnom sukobu na Kavkazu nisu zauzele zvaničan stav, prije nekoliko godina je ipak postojao kompromis aktera u BiH u korist Azerbejdžana.

Naime, 2014. u Parlamentarnoj skupštini BiH Azerbejdžan je uspio da izlobira Rezoluciju o uvažavanju i podršci njihovom suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti.

Milica Marković (SNSD), koja je u to vrijeme bila poslanik u PS BiH, te kao članica Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope kasnije bila izvjestilac za slučaj Nagorno-Karabah, i danas stoji na strani Azerbejdžana.

Milica Marković

Ona je za Anadoliju izjavila da su Azerbejdžanci sa teritorije Nagorno-Karabah protjerani kao Srbi s Kosova ili iz Kninske krajine.

– Rezolucija je usvojena u Predstavničkom domu PS BiH. To nije uradila samo BiH. To su uradile i neke druge države, prije svega Srbija. I to se u potpunosti uklapa u kontekst koji poštuju i pridržavaju se odredbi međunarodnog prava. A to znači da je teritorijalni integritet i suverenitet jedne priznate države nepovrediv i da se kao takve moraju poštovati – kaže Markovićeva.

Međutim, profesor Šolaja smatra da se u međuvremenu mnogo toga promijenilo u BiH i da vjerovatno takva deklaracija danas ne bi bila prihvaćena.

– Promijenila se činjenica da su pojačani zahtjevi za negiranjem svakog subjektiviteta RS. Ne samo teorijski, nego i u konkretnim oblicima, djelovanjem Ustavnog suda, prije svega, koji je nastojao da ospori obilježja RS, pravo na referendum, postavlja se i pitanje naziva. To je sasvim sigurno izazvalo suprotne reakcije – kaže Šolaja.

U prilog tome ide i izjava šefice Kluba poslanika SNSD u Predstavničkom domu BiH Snježane Novaković Bursać, koja poziva na nemiješanje BiH u sukob u Nagorno-Karabahu.

Snježana Novaković Bursać

– Nema razloga da bilo koga u ovoj situaciji podržavamo ili osuđujemo, imajući u vidu razorno dejstvo rata, pogotovo ako nemamo usaglašen stav na nivou BiH. Treba da se uzdržimo kao zemlja koja je imala neposrednu ratnu prošlost, i to na sličnoj međunacionalnoj i međureligijskoj osnovi – kaže Novaković Bursaćeva za Srpskainfo.