U proteklih sedam mjeseci procent preživljavanja kritično oboljelih zaraženih korona virusom kretao se između 45 i 50 odsto, a najmlađi pacijent koji je preminuo imao je 35 godina, kaže načelnik Klinike intenzivne medicine za nehirurške grane u UKC RS Peđa Kovačević.
Objašnjava da korona virus, prije svega, napada plućno tkivo, pa, samim tim, najveću štetu izaziva na plućima.
– Dovodi pacijenta u stanje respiratorne insuficijencije zbog zapaljenja pluća. Kod pacijenta koji postane životno ugrožen, zbog niza patofizioloških procesa koji se dešavaju unutar organizma, između ostalog dolazi do poremećaja bubrežne funkcije, centralnog nervnog sistema, poremećaja koagulacije, probave. Puno drugih organa i organskih sistema bude zahvaćeno, kao posljedica primarne infekcije ovim virusom – ističe profesor Kovačević za Srpskainfo.
Pacijenti s teškom kliničkom slikom ovu bolest opisuju kao susret sa smrću.
To potvrđuje i sama simptomatologija bolesnika koji imaju teško zapaljenje pluća i kojima treba kiseonik, odnosno, koji se, uslovno rečeno, „guše“. Takvo stanje pacijenti opisuju kao stanje najbliže smrti. Kažu – doktore, umrijeću, kao da je smrt došla po mene. Ovo su fraze koje koriste pacijenti kad opisuju ono s čim su se suočili.
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
Koliko je imao najmlađi pacijent koji je završio na respiratoru?
On je bio star oko 30 godina, a najmlađi pacijent koji nam je preminuo imao je 35 godina.
Šta za pacijente znači odvajanje od respiratora?
To je ravno drugom rođenju.
Kakva je trenutno situacija na Klinici intenzivne medicine za nehirurške grane?
U posljednjih nekoliko dana primili smo veliki broj kritično oboljelih. U našoj klinici, Jedinici intenzivnog liječenja, svakodnevno se liječi više od 25 pacijenata koji su izuzetno teškog zdravstvenog stanja i zahtijevaju neki oblik respiratiorne podrške.
Kako je bilo ranije?
Razlika u odnosu na prethodni period je to što smo ljetos zbrinjavali sve pacijente koji su životno ugroženi, a inficirani su kovidom. Sada se, zbog jako velikog broja pacijenata koji su životno ugroženi, njihov tretman nastavlja u Klinici za anesteziju i intenzivno liječenje. Dakle, u hirurškoj intenzivnoj njezi počinje zbrinjavanje kovid pacijenata.
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
O čemu u ovim teškim danima mislite kad idete na posao?
To je kompleksno pitanje. Svi smo mi, prije svega, ljudska bića. Naravno da na nas utiče situacija kada imamo vanrednu situaciju i ogroman broj životno ugroženih pacijenata. Svako od nas se nosi s ogromnim teretom koji se zove fenomen sagorijevanja.
Na šta nikako da se naviknete u ovoj epidemiji?
Poražavajuća je činjenica da, uprkos drastično pogoršanoj epidemiološkoj situaciji, veliki broj ljudi i dalje ne vjeruje u postojanje ove bolesti. Mnogi misle da se im se ništa ne može desiti, jer su mladi i zdravi.
Šta to ima za posljedicu?
Ne nose maske, ne pridržavaju se higijensko-epidemioloških mjera koje su propisane i tako jednostavne za sprovođenje. To je ono što me prilično čudi. I uvijek se iznova iznenadim koliki je procenat ljudi koji ne vjeruju u koronu.
Povjeruju li kad dođu u bolnicu?
Da! Onda i oni i porodice počnu da vjeruju, uplaše se, plaču. Ali, tada već bude kasno.
Jedno vrijeme smo se tješili da je virus oslabio…
Ni slučajno ne treba da igramo na tu kartu! Mogu donekle da razumijem želju populacije, odnosno svakog od nas, pa i mene lično, da će virus da oslabi i da ga nestane u populaciji, kao što je to bilo s prethodnim SARS virusima. Međutim, to se nije desilo i ne treba da imamo zabludu da će korona sama od sebe da nestane, da će da iščezne i da će da nas spase to što smo mladi. Naime, od ove bolesti obolijeva i jedan procenat mladih ljudi. A što je više pozitivnih, veći će biti i procenat mladih na respiratoru.
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
Kolika je prijetnja to što proteklih dana imamo situaciju da je gotovo svaki drugi testirani čovjek pozitivan na koronu?
To je igra brojki koja je neumoljiva. Na primjer, ako je četiri odsto onih koji će dobiti tešku kliničku sliku, ovaj procenat će rasti ukoliko bude veći broj onih koji su pozitivni. Ako je smrtnost jedan do tri odsto, onda će i broj umrlih biti mnogo veći, kako raste broj novootkrivenih slučajeva zaraze. Praktično, s povećanjem broja pozitivnih ljudi u populaciji imaćemo mnogo veći broj pacijenata sa srednje teškom i teškom kliničkom slikom. Naravno, biće veći broj i onih koji će, nažalost, da umru.
Šta možemo i moramo učiniti, da pokušamo da zaustavimo širenje korone ovom brzinom?
Poruka je uvijek jednu te ista – da se svi ljudi, u što je moguće većoj mjeri, pridržavaju higijensko-epidemioloških mjera. Dakle, da nose masku u zatvorenom prostoru gdje ima dosta ljudi i na otvorenom, ukoliko su u grupi gdje je više ljudi na manjoj distanci od jednog metra. Treba da dezinfikuju ruke i drže distancu koliko je god moguće. Ovo su dokazane mjere, koje imaju efekta i kojima se, ako ih se pridržavamo, širenje virusa zaustavlja.
