Nikada nismo imali više novih stranaka, a manje novih lidera i programa, jer stranke koje se formiraju ne služe da građanima ponude nove ideje, nego da funkcioneri zadrže svoje stare fotelje, smatraju stručnjaci.

Kada se partija nađe u probleme ili kada dođe do sukoba među njenim članovima, to znači da će se uskoro pojaviti nova stranka.

Najviše novih partija nastalo je iz SDS, a jedna je nastala i nedavno. Nakon izbacivanja Miće Mićića iz SDS, nastala je SDSS, koju je ostanovao upravo gradonačelnik Bijelnjine.

Iz PDP, nedavno je osnovna PDP 1999, nakon problema u Socijalističkoj partiji, nastala je SPS, dok su nakon DNS, odbegli članovi osnovali DEMOS.

Iako je Bosna i Hercegovina zemlja sa najviše stranaka u Evropi, našlo se mjesta za još jednu, takođe nastalu iz DNS.

Bivši generakeneralni sekretar DNS, Darko Banjac, osniva Narodnu partiju Srpske – NPS. Razlog je, kako je rekao, to što je DNS prešao u opoziciju, te dodao će još članstva iz DNS pristupili njegovoj partiji.

Baš kao i u prethodnim slučajevima kada su se od starih članova pravile nove stranke, o programima, ciljevima i djelovanjima se nije pričalo, najvažnije je bilo kako će se partija zvati i ko će sve da pređe u nju.

– Nikada nismo imali više stranaka, a manje novih programa i lidera – kaže za Srpskainfo profesor Drago Vuković.

Objašnjava da je osnivanje novih stranaka postalo svakodnevna pojava, te da je zapravo posljedica raspadanja partija i predstavlja grčevitu borbu za opstanak u politici pojedinaca koji dođu u sukob sa vrhom partije ili sa liderom.

– Ti sukobi nisu ideološke, programske nego interesne prirode. Ovde mi se čini da je najteže naći ime novoj stranci  što bi trebalo da označi neki novi politički početak i otklon od stare partije. Niko to ne traži. Kroz nove partije želi se zadržati veza sa predhodnom: DNS-DEMOS, SP-SPS, SDS-SDSS… Ovde je cilj zadržati jedan broj pristalica bez obzira što osnivate novu partiju – tvrdi Vuković.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Objašnjava da oni koji prave nove partije često računaju na istu podršku glasača koje su imali i dok su bili u drugoj partiji.

– Ključno je pitanje zašto nove partije ne pronalaze nove ciljne grupe za svoju podršku. Imate ogroman broj ljudi koji nisu članovi ni jedne stranke, oko 50 odsto birača koji uopšte ne izlaze na izbore. Postoji prostor da nove stranke  sa novim programima dođu do novih pristalica. Ta se šansa uopšte ne koristi. A ne koristi zato što se ne ulaže napor da se u političku strategiju uvrsti želja da se prepoznaju problemi čovjeka i zajednice – kaže Vuković.

On primjećuje da je kod stranaka popularno da u svojim imenima obavezno iskažu, demokratiju, nacionalni identitet, a posebno tu narodnu orjentaciju. Pa tako imamo Narodnu stranku, narodni pokret, narodnu partiju…

– Potpuno sam siguran da u suštinskom djelovanju kod najvećeg broja partija uopšte nema tog narodnog interesa. Ovdje se ti narodni interesi koriste samo kao paravan uskih stranačkih i ličnih interesa. Ili se možda lideri indetifikuju sa narodom. Ali da bi neko bio istinski narodni političar mora mnogo toga da učini na toj konekciji sa narodom. Ovo danas mi više liči na neke Domanovićeve ili Nušićeve situacije – objašnjava on.

Dodaje da dok ima pozicija i funkcija ima i podrške, kada toga nema onda su sve opcije otvorene.

Kuzmanović: Želja za bogaćenjem

Slično kao i Vuković, politikolog Darko Kuzmanović, tvrdi da je fenomen pravljenje novih partija koji je prisutan nekoliko godina u nazad posljedica nezajažljivih težnji za enormnim bogaćenjem koje je moguće ostvariti jedino ukoliko ste član partije jer je sistem prosto tako postavljen.

FOTO: BNTV/SCREENSHOT
FOTO: BNTV/SCREENSHOT

Darko Kuzmanović

– Veliki broj političkih partija i ne bi bio problematičan da se na njihovom čelu i u organizaciji nalaze pojedinici koji imaju moralni i lični integritet. Međutim, upravo je suprotno – odbjegli i neposlušni članovi partija su u 95 odsto slučajeva pojedinci kojima su građani na posljednjem mjestu i kojima je cilj da, stajući uz vlast zadrže trenutne pozicije i zaštite kapital koji su stekli nerijetko teškim malverzacijama za koje bi u uređenim zemljama bili na višedecenijskim robijama – kaže Kuzmanović.

Liče jedna na drugu

Smatra da novoformirane partije u posljednje vrijeme liče kao jaje jajetu pa, iako građani žarko žele političku opciju koja će im ponuditi nova lica i politički program, niti jedna od novoformiranih partija to za sada nije ponudila, jer se, kako kaže, niti u jednoj akcenat ne stavlja niti na kvalitet pojedinaca u partiji, niti na realne probleme građana.

– Međutim, ako se na političkoj sceni uskoro pojavi partija koja će akcenat stavljati, prije svega na kvalitetne pojedince u organizaciji, sigurno će ostvariti i uspjeh na političkoj sceni i kao takva neće biti partija za jednokratnu upotrebu kao što je to slučaj sa brojnim novoformiranim – zakljčuje Kuzmanović.

STRANKE OGRANIČNE UPOTREBE

Drago Vuković smatra da većina novih stranaka na političkoj sceni imaju veoma lošu budućnost, dodajući da su to stranke ograničene upotrebe. – Danas imate primere da važne političke stranke koje su nekada bile i pobjedničke, uopšte i ne postoje ili prividno postoje. SPO, SRS, Demokratska stranka (stranke iz Srbije) ali i neke kod nas. Onda je sasvim jasno kakva je budućnost tih malih partija. Isitna one mogu da “tavore” i duže nego što je za očekivati, naprosto zato što su razvile tu tehnologiju dolaska do malog političkog cilja koji je u funkciji pojedinca, a ne naroda – smatra Vuković. Dodaje da dok ima pozicija i funkcija ima i podrške, kada toga nema onda su sve opcije otvorene.

Izvor: Srpskainfo