Trideset godina nakon velikih prekretnica i nemilih događaja koji su preusmjerili i nepovratno izmijenili životni, profesionalni i privatni put Rialde Kadrić Šebek (1963-2021), sve je trebalo i moglo da krene u sasvim drugom smjeru.
Gledaoci, saradnici, neki novi autori koji je vole i pamte, svi oni koji su bili ujedinjeni u nadi da će “Bobina Marija” nanovo zablistati na filmskom platnu – ostali su šokirani vješću o njenom iznenadnom odlasku. Umjesto da uživamo u reprizama njenih legendarnih rola, ostajemo poraženi neumoljivim rediteljskom potezom – Života, koji joj je namijenio “reprizu” tragičnog kraja njene sopstvene majke.
– Tog 16. januara 1991. godine moja majka je iznenada preminula na ulici u Beogradu, rat u Jugoslaviji se širio, i riješila sam da ostanem u Londonu i počnem neki novi život – riječi su kojima je u jednom od rijetkih intervjua opisala razloge za tu, možda najvažniju životnu prekretnicu, da bi ovog januara i sama minula svijetom, i to na istovjetan način – od srčanog udara, na ulici u Atini!
A reditelj Milan Jelić i glumac Predrag Bjelac sjećaju je se iz nekog “bivšeg života” svih nas, pamte magiju i tugu koje je nosio Rialdin lik dok su davne 1989. snimali “Čudnu noć”, film čija je sudbina mogla biti sasvim drugačija, a možda čak povesti i Rialdin život i karijeru u posve drugom pravcu…
– Izuzetno skromna i tiha, posvećena svom poslu, bez obzira na to što je već bila nevjerovatno popularna – opisuje glumicu Jelić. – Imala je neku tugu u očima i bila kao rođena za lik djevojke mladića koga je tumačio Peđa Bjelac, danas internacionalna zvijezda.
Prije samo nedjelju ili dvije, Bjelca je na RTS-u iznenadilo emitovanje te, ozbiljne porodične drame čudne sudbine – koliko je “Čudna noć” slavljena i uvažavana 1990. na otvaranju posljednjeg velikog, zajedničkog, jugoslovenskog pulskog festivala pred raspad zemlje, toliko je potom ostala skrajnuta i nevidljiva.
– Zagonetna i setna bila je Rialda, a takva joj je bila i uloga jer je mladić, koga sam tumačio, nije volio, ona je ostala trudna a on je imao drugačije planove, okrenuo se drugoj ljubavi, u liku Olivere Ježine. Takva je i ona bila, takvu je pamtim. Već je, čini mi se, imala isplaniran drugačiji put. Sreli smo se, mnogo docnije, bio sam njen gost u Londonu gdje je, svestrana i obrazovana kakva je bila, imala razvijenu karijeru, a poslije jednom i slučajno u Beogradu. Direktor fotografije Predrag Bambić imao je ideju da napravi nastavak “Čudne noći”, scenaristkinja Maja Volk je pristala da napiše šta se dešavalo trideset godina kasnije, sreli smo se i sa Oliverom Ježinom… Sad, i ako bude bilo nekakvog nastavka, biće to “Čudna noć” bez Rialde.
Prije samo nedjelju ili dvije, Bjelca je na RTS-u iznenadilo emitovanje te, ozbiljne porodične drame čudne sudbine – koliko je “Čudna noć” slavljena i uvažavana 1990. na otvaranju posljednjeg velikog, zajedničkog, jugoslovenskog pulskog festivala pred raspad zemlje, toliko je potom ostala skrajnuta i nevidljiva.
