Slava zbog uloge DARE IZ JASENOVCA ni najmanje nije promijenila Biljanu (FOTO)

Dvanaestogodišnja Dubičanka Biljana Čekić, učenica osmog razreda Osnovne škole “Vuk Karadžić”, čija je popularnost nakon maestralno odigrane glavne uloge u filmu “Dara iz Jasenovca” dostigla planetarne razmjere, živi isto kao i prije, u svom selu Sreflije.

Pješke putuje u školu, unosi drva za grijanje, čuva stoku, brine o mlađem bratu, pomaže u kućnim poslovima, raduje se malim stvarima, mada je život na velika vrata uveo u glumačke vode.

Ova ljupka, iskrena i neposredna djevojčica, koja nas je, zajedno s bakom Nadom, starijom sestrom Dajanom i mlađim bratom Sašom dočekala ispred kuće, na lijepom februarskom danu, kaže da je svakodnevno posjećuju novinari i da joj stalno stižu čestitke.

– U mome selu, ovdje ispod Kozare, svi su gledali film i plakali. Oni dolaze, čestitaju, daju neke poklone, naprimjer jabuke zelenike, čokoladu, vrećicu bombona iz seoske zadruge, sokove i tako. Meni baš mnogo znače čestitke komšija iz sela, koji su vrijedni i dobri ljudi. Oni rade na njivama, teško žive, mnogo su patili u ratovima, ali imaju dobru dušu i razumiju film. Oni su, isto tako, pričali su mi baka i djed, proživjeli i veće patnje od onih koje su prikazane na filmu – ispričala je Biljana za Srpskainfo.

Do škole kroz šumu

Njeno selo udaljeno je 15-ak kilometara od Kozarske Dubice. Put od kuće do škole nije tako lak, jer Biljana pješači dva kilometra kroz šumu, do autobuske stanice. Do njene kuće autobus ne može, jer je put uzak, a na mjestima blatnjav i gotovo neprohodan, naročito kada zazimi ili se okiša.

– Kada nas je nastavnica njemačkog jezika Mara Krnjaić obavijestila da dođemo na razgovor za film, ja se u početku nisam prijavila. Smatrala sam da to nije za mene. Nisam imala nikakvog glumačkog iskustva, kao ni drugi u mojoj porodici. Vjerovala sam da je to za drugu djecu, iz gradova, ne za nas iz udaljenog sela, iz planinskog kraja – iznosi Biljana početne dileme koje su je pokolebale.

Prihvatila izazov

Ipak, nastavnica njemačkog je bila uporna, nije odustajala i njena učenica je prihvatila izazov, odlučila da stavi na probu svoj glumački talenat.

– Dali su nam da čitamo tekst iz filma… To sam prihvatila bez velikog očekivanja, odgovorila na sve što je od mene traženo i, po malo, zaboravila na sve. Poslije tri mjeseca, kada su javili da sam baš ja izabrana za glavnu ulogu, bila sam u nevjerici… Najteže mi je bilo u to ubijediti svoje ukućane, najviše stariju sestru – prisjeća se Biljana prvog koraka, kada su se pred njom širom otvorila filmska vrata.

Njena sestra Dajana uključuje se u razgovor. Ona priznaje da nije vjerovala da će Biljana dobiti filmsku ulogu.

– Meni je to djelovalo nestvarno. Pitala sam se kako da ona dobije glavnu ulogu pored toliko “pravih” glumaca. Smijali smo se na takvu priču ali kada je pobijedila na tom izboru, shavtila sam da je to već nešto ozbiljnije – kazala nam je Dajana, učenica prvog razreda Ekonomske škole u Prijedoru, kojoj je takođe pripao dio sestrine slave.

Novinari

Nju sada, kaže, vršnjaci i školski drugovi oslovljavaju Darinom sestrom.

– Kada je Biljana dobila poziv za snimanje, i otišla sa filmskom ekipom, nismo znali kako će to sve izgledati. Ona nam je slala poruke, pričala o svemu, ali dok nismo pogledali film na televiziji nismo bili svjesni da je Biljana, koju sada svi oslovljavaju kao Daru, tako dobro odigrala ulogu – ispričala je Dajana Čekić za Srpskuinfo.

Nakon prikazivanja filma, Biljana je stalna novinarska tema.

– Kada vidim nepoznat automobil, na putu prema našoj kući, znam da je to neka novinarska ekipa. Nije mi teško da sa svima razgovaram, jer sam svjesna da su se oni potrudili da me pronađu, da dolaze iz daleka, da to nije lako i zato ne izbjegavam razgovore. Traže me i u školi. Đaci mi kažu da sam popularnija od svojih nastavnika, ali nije tako. Svako ima svoju ulogu, svoje mjesto – zaključuje mlada glumica.

Impresije sa snimanja

Sa snimanja filma ima mnogo lijepih impresija, koje spontano reda u album glumačkih uspomena.

– Budo mi je baš bio težak, da ga nosim… To su tri brata u jednoj ulozi, ali je jedan od njih, Luka, bio najviše u kadru. Njega su slikali krupno, a Simona i Jakova malo šire. Kod druge dvojice sličnost je velika, nemoguće ih je razaznati, ali su sva trojica drugačiji po ponašanju. Zato je za različite situacije uvijek na snimanju bio po jedan od njih – prepričava Biljana doživljaje sa snimanja filma.