Vaskrs ili Uskrs je najveći hrišćanski praznik kojim se proslavlja Isusov povratak u život – vaskrsenje. Po hrišćanskom vjerovanju, to se desilo trećeg dana poslije njegove smrti, uključujući i dan smrti: tj. prve nedjelje poslije Velikog petka.
To je pokretni praznik i praznuje se poslije jevrejske Pashe (heb. pessach) u prvu nedjelju poslije punog mjeseca, koji pada na sam dan proljećne ravnodnevnice ili neposredno poslije nje. Kod istočnih hrišćana, Uskrs najranije može da padne 4. aprila, a najkasnije 8. maja, a kod zapadnih hrišćana uvijek pada između 22. marta i 25. aprila.
Iz teološke perspektive, Vaskrs predstavlja najvažniji hrišćanski praznik, a njime se izražava radost zbog konačne pobjede sina Božjeg nad smrću i progonstvom. Po tumačenju nekih protestanata, ne Vaskrs, već Veliki petak predstavlja najveći hrišćanski praznik, zato što se čovječanstvo već Isusovom smrti, a ne njegovim vaskrsnućem oslobodilo grijehova.
Ipak, ta teorija negira postojanje života poslije smrti, pošto Isus po Svetom pismu smrt pobjeđuje tek svojim vaskrsnućem. Mnogi hrišćani u tome i vide smisao i značenje Vaskrsa.
Za Uskrs su vezani brojni narodni običaji. Postojao je običaj da se jajima djeci trljaju obrazi, i da se ukućani umivaju vodom u kojoj su jaja prenoćila.
U vodu za umivanje valja da se stave i dren, bosiljak i zdravac. Ovaj običaj je i dalje prisutan u mnogim seoskim područjima Srbije, ali se vjeruje i da bi ovakvu vodu odmah trebalo potrošiti, jer ako prenoći može da donese nesreću!
Prvo jaje ofarbano u crveno naziva se čuvarkuća, čuvar, stražar, stražnik… Za njega se vjeruje da ima posebnu moć, pa se zato koristilo u magiji plodnosti, ali i za zaštitu ljudi i ljudskog zdravlja.
Čuvarkuća se koristila i za zaštitu usjeva pa se često zakopavalo u dvorište ili njivu. Ipak, trebalo je biti oprezan sa ovim jajetom, jer pogrešno rukovanje, smatralo se, moglo je da donese štetu.
Od onoga što ne valja raditi na današnji dan izdvajamo i – kasno ustajanje i kasno lijeganje. Vjerovalo se da to donosi “zastoj u napretku”.
Drugi važan običaj, vezan za ovaj praznik, je pričešće, koje se, osim u crkvi, obavljalo i u prirodi. U nekim krajevima je bio običaj da se pričest obavi u prirodi, jedenjem pupoljka ljeske ili glogovog lista i ispovijedanjem.
Takav ritual se nazivao i komkanjem, a tokom njega, prije ručka su se drenove rese, trave zdravca i parčići uskršnjeg kolača potapali u vino. Svi ukućani su morali da piju tu “komku” nakon čega su preskakali sjekiru na pragu kuće izgovarajući želje za sreću i napredak.
Jedno od obilježja Uskrsa jeste svečani ručak, kojim se i zvanično prekida sedmonedjeljni post u krugu porodice.
