Filmaši, ako vam je potrebna lokacija za snimanje postapokalitptičnih filmova, izvolite u slobodarski Podgrmeč!
Može Lušci Palanka, može Jasenica, može i Korčanica usred Grmeč planine.
Nigde toliko ruševima i ruina u tako lijepom i pitomom kraju, nigdje polupani natruli prozori ne kloparaju tako uvjerljivo, kao na propalim grmečkim hotelima, sablasno praznim školama i oskrnavljenim partizanskim spomen muzejima.
Autentično je, nema dalje: ovdje se apokalipsa stvarno dogodila, ovaj je kraj stvarno izgubio sve ratove, pa čak i onaj u kojem su bili ordenjem ovjenčani pobjednici. I nakon kojeg su, kao pobjednici slavljeni četrdeset i kusur godina. Sve do jednom.
A i jeftino bi bilo, garant, ma dali bi vam Podgrmeč možda i gratis, samo da ga se ratosiljaju, da ga očima ne gledaju, oni koji se pitaju o sudbini zemlje i ljudi i svega vidljivog i nevidljivog.
Oni koji Grmeč vole, i kome je on zavičaj i postojbina, vjerovatno bi plakali u tišini, negdje u ćošku. I ne bi im bilo prvi put. Ali, njih se ne pita. I njih je malo. Iz dana u dan sve manje…
Ej, ko bi rekao da će se Grmeč, koji je stao na crtu i Hitleru i NDH i koji je usred porobljene Evrope, u Drugom svjetskom ratu, ostao slobodan, godinama, ko bi rekao da će se taj slavni Grmeč naći na „pogrešnoj“ strani.
A našao se.
Na pogrešnoj strani nevidljve granice između Republike Srpske i Federacije BiH. Koja se i ne zove granica.
Podgrmeč je srpski kraj. Podgrmeč je partizanski kraj. Nezgodna kombinacija, za ova nova vremena. Pogotovo nakon potpisivanja Dejtonskog mira, kojim su Lušci Palanka, Jasenica, Koračnica, Majkić Japra… pripali Federaciji BiH.
Neki poznavaoci prilika tvrde da se srpski predstavnici u Dejtonu nisu baš ni otimali da ova mjesta pripadnu Republici Srpskoj. Jest da tu žive Srbi, ali to su ipak potomci partizana, s takvima se nikad ne zna, nepokoran je to soj.
Ni u Federaciji BiH se, očigledno, nisu baš polomili da se, nakon 1995. godine, život vrati u Podgrmeč. Jer kad bi se tu život vratio, odistinski, tu bi opet živeli Srbi, a partizanski potomci, nezgodan je to soj.
Narodski rečeno, Grmečlije niko ne zarezuje. Ne uklapaju se ni u jedan vladajući narativ. Ni u čiju predizbornu priču, ni u jednan vitalni nacionalni interes.
