Nije bilo tako davno da se ne znaju činjenice i da ne postoje svjedoci: Republika Srpska proglašena je 9. januara 1992, prije početka oružanih sukoba u BiH. Vojska Republike Srpske je posljednja formirana vojna formacija u BiH, nakon HVO i tzv. Armije RBiH. Prva žrtva u BiH bio je Srbin, Nikola Gardović. Prvi pokolj u BiH bio je nad Srbima u Sijekovcu.
oliko o tome ko je želio da napada, a ko da se brani.
Republika Srpska je tokom cijelog ratnog perioda imala tri osnovna obilježja države: teritoriju, stanovništvo i efektivnu vlast nad svim na toj teritoriji. Istina, do kraja rata nije dobila zvanično međunarodno priznanje, ali su njeni predstavnici učestvovali u pregovorima, a u Dejtonu je potpisala sve anekse Mirovnog sporazuma, kao jedna od strana. Ako nešto nije postojalo, s kim ste potpisivali sporazum koji je Republiku Srpsku verifikovao kao jedan od dva entiteta u BiH, sa visokim stepenom autonomije?
Sve ovo zna svako u BiH, ali svaki put kada dođe 9. januar svi se prave gluvi i ludi, činjenice se gaze, a iracionalno poteče sarajevskim venama.
Niko ne spori da u odbrani Srpske nisu činjeni zločini. Ali, svi znamo da ne postoji Srbin koji nije osumnjičen, optužen ili osuđen samo ako je nekoga poprijeko pogledao u ratu. I neka je osuđen, nema izgovora za zločine! Međutim, to nikom ne daje za pravo da cijelu Republiku naziva genocidnom, podsvjesno misleći na cijeli srpski narod na ovim prostorima. Srpska je nastala kao volja njenog naroda, da mu se ne ponovi Jasenovac, Garavice, Kragujevac, Stari Brod… a mržnja koju ovih dana osjećamo od političkih predstavnika najbrojnijeg naroda najbolji je dokaz da su tvorci i branioci Republike bili vizionari.
Ne možete natjerati nekoga da promijeni datum svog rođendana samo zato što se nekom ne sviđa. Ustavni sud BiH pokušao je da uradi upravo to, proglašavajući 9. januar neustavnim. Naravno, psi laju – vjetar nosi. Jučerašnja svečanost širom Srpske najbolje pokazuje jalovost politike stranih i nekih domaćih sudija.
U višenacionalnoj zajednici, kakva je BiH, morate mnogo toga da progutate, a ne samo da namećete jedan stav kao zvaničan. Banjaluka se nije ni počešala kada je SDP dovela 500 zvanica da u njoj proslave Dan državnosti BiH, iako ga ne priznaje. Istovremeno, iz Sarajeva je stigla odbijenica na zahtjev da u glavnom gradu BiH bude proslavljen Dan Republike Srpske.
Toliko o tome ko je multietničan i tolerantan, ko počiva na ljubavi, a ko na mržnji.
