Ovih dana možete vidjeti mnoge ribare na obalama Sane. Zaljubljenici u ribolov i boravak kraj riječnih tokova često ističu da je njihov hobi mnogo više od samog hvatanja ribe i da je tu u stvari najvažnije ono opuštajuće jedinstvo čovjeka i prirode.
Boris Stijepić kaže da se ribolovom bavi tridesetak godina i dodaje da je imao osam godina kada je prvi put sa ribarskim štapom i udicom zakoračio u rijeku. Pošto se bavi i ronjenjem, u šali kaže da je njegov život ili na vodi ili pod vodom. “Vrlo često izlazim u ribolov. Ostajem koliko mi vrijeme dozvoljava. Nikad manje od tri-četiri sata, ništa me ne opušta kao pecanje i ronjenje”, kaže Stijepić.
1 od 3
Već tri decenije peca i Saša Čanković. Da krene u tom pravcu presudilo je ribolovačko okruženje u kojem je odrastao. Za njega je ribolov oaza mira i druženja. “Važno je naglasiti da mi ribolovci, pored toga što pecamo ribu, vodimo računa i o očuvanju životne sredine i čuvamo prirodu koliko je u našoj moći”, ističe Čanković.
Ribolovac Radomir Kurtović Baća je jedanaest godina u penziji, ali u šali kaže da je penzioner 111 godina, jer je babica bila pogrešno upisala da je rođen 1853. godine. I on voli prirodu i druženje i kaže da nije bitno da li se nešto upeca ili udice ostanu prazne. “Volim sa društvom izaći na pecanje. Malo se ispričamo, šalimo i opustimo, a ako ništa i ne upecamo ništa stašno”, kaže Kurtović.
Prednost ribolova, kao i nekih drugih sportova i hobija, jeste u tome što godine starosti nisu prepreka i ograničenje. Ako vole prirodu i vodu, pecanjem se mogu baviti i oni najmlađi od samo nekoliko godina i oni najstariji dok ih zdravlje služi.
