Vašar je bio, a na vašaru… pjesma Đure Jakšića “Otac i sin” iz 1872. najbolje opisuje šta se dešavalo ovih dana, 2022. godine Gospodnje, na Manjači.
Bilo je tu svega i svačega, što se do sada nije vidjelo pod kapom nebeskom. A i kakvo bi to bilo otvaranje benzinske pumpe kada bi na nju došao samo prvi čovjek u Srba, uz to i jedan od članova kolektivnog “šefa države”. Za uspješan rad pumpe nije više dovoljno samo nabiti abnormalno visoke cijene, jer Đavo nikad ne spava. Zato ga treba podalje držati od inspekcije i nestabilnih tržišnih uslova, a za to je najbolje pozvati popa i osveštati objekat.
Ipak, nije ni Đavo kao što je bio, pa je vlasnik pumpe na Manjači kod Banjaluke riješio da ništa ne prepusti slučaju. Nije mu, međutim, bilo dovoljno da pozove dva ili tri sveštenika. Vjerovatno inspirisan kultnim filmom Akire Kurosave i ništa manje dobrim djelom Džona Sterdžesa riješio da je Dodiku u otvaranju pumpe svojski pomogne ni manje ni više nego 7 pripadnika SPC.
Umjesto svečanog presijecanja trake, tako dosadnim činom da su posljednjih godina makazama naoružavali po četvoro, petoro visokih zvanica – pa je postojala realna opasnost da se neko od njih povrijedi, viđen je malo drugačiji scenario, dostojan, samo zbog zadnjeg čina, Zlatne maline. Dodika, koji je navikao na službene automobile i helikoptere, spustili su na nivo nekadašnje nacionalne klase, gurnuli mu u ruke pištolj, a on je, okružen “navijačima”, vješto, kao da to radi svaki dan, napunio valjda jedini rezervoar koji će vam danas iz novčanika izbiti manje od 100 maraka.
– Sad si miran mjesec dana. Možeš u Švajcarsku s njim – dobacivali su sa strane nakon što je napojena crvena aždaja.
Bilo bi ovo malo remek djelo, u marketinškom rangu ranije navedenih velikana s kamerom, da ivent nije zaključen prozaičnim i već viđenim scenarijem. Predsjedniku (SNSD) je gurnut mikrofon u ruke, a on je zapjevao… “Romaniju” Halida Bešlića.
