Kada Valentina pričajući o svojoj muci i želji da joj se kuća popravi počne da plače, ali se suzdrži i sakrije uz sestru da joj se suzne oči ne vide, nešto je što lomi srca svih onih koji budu pogledali i pročitali priču o ovoj porodici.
Valentina (11) i Andjela (12) žive sa bolesnim roditeljima u planinskom predelu nadomak Vlasine. Do njihove kuće ne postoji put, oronula kućica gdje dane provode dvije djevojčice nalazi se usred šume, “zimi je najteže, mnogo nam je hladno”, kroz suze govori Valentina. Njihov otac Ivan je invalid, a majka Snežana ima psihičke probleme, žive od skromne socijalne pomoći i dečijeg dodatka.
Sve čega se čovjek dohvati u njihovoj kući je dotrajalo i nefunkcionalno, djevojčice se kupaju u koritu, nemaju čak ni svoje krevete, nemaju ni djelić onoga što imaju njihovi vršnjaci.
