Dvadesetšestogodišnja Željana Subotić je u proteklih osam godina darovala krv 20 puta.
Mlada Prijedorčanka za „Kozarski vjesnik“ priča da je jedva dočekala da napuni 18 godina kako bi mogla da krene očevim stopama.
„Moj otac je darovao 30 puta krv i ja sam jedva čekala da postanem punoljetna, da i ja mogu da učestvujem u davanju ove najdragocjenije tečnosti. Tako sam u četvrtom razredu srednje škole prvi put darovala krv, a prošlog mjeseca sam u knjižicu upisala 20 darivanje. Moj otac više ne može ovo da radi iz zdravstvenih razloga, ali ja sam nastavila njegovim stopama“, priča Željana.
Dodaje da za nju nema veće radosti od osjećaja da je darivanjem krvi nekome pomogla. „Poseban je osjećaj, jer znam da time pomažem i na taj način činim dobro djelo. Ispunjena sam mišlju da sam nekom možda spasila život, ili mu pomogla da ozdravi”, navodi ona.
Željana priča da krv daruje u prosjeku svaka četiri mjeseca.
„Desilo mi se jednom daje razmak bio pet,šest mjeseci i nakon toga sam se osjećala puno bolje, rasterećeno. Vjerujem i da je i moj organizam navikao na to”, smatra Željana.
Dodaje da odlasci na transfuziologiju ne utiču na njene redovne aktivnosti. Ponekad nakon darivanja krvi ode na posao, u smjenu trgovca, u jednoj od lokalnih trgovina.
Srećna je, jer je svojim primjerom uticala na sestru od ujaka i zeta, koji su takođe sjeli u stolicu za darvianje krvi.
„Drago mi je što su se i njih dvoje odlučili na ovaj human čin. Vidim da akcije imaju policajci ili motoristi, ali smatram da bi se mladi još više trebali uključiti i darovati dragocjenu tečnost „, poručuje ona.
Zanimljivo ja da Željana ima nula pozitivnu krvnu grupu. To znači da njenu krv mogu da prime svi, bez obzira koju krvnu grupu imaju. Ističe da su zaposleni u Službi za transfuziju prijedorske bolnice veoma ljubazni i podsjeća da dobrovoljni davaoci krvi ne plaćaju particiopacije i veći broj usluga u državnim zdravstvenim ustanovama.
