Milan Babić je 12 godina u zasluženoj penziji. Da je kojim slučajem mlađi, kaže, i danas bi bio vatrogasac. Bilo je raznih situacija, prisjeća se Babić, a nerijetko se glava nosila u torbi. I danas rado navrati u teritorijalnu vatrogasno-spasilačku jedinicu Prijedor i porazgovara s kolegama. Ponosan je na dugu tradiciju vatrogastva u gradu na Sani.
“U Knežici sam gasio požar i našao se u vatrenom obruču. Tu nema panike. Imao sam na sebi vodu, špricao je u usta, da ne ostanem bez kisika. Tamo gdje je najmanji plamen, prođem polako, bez panike i žurbe”, rekao je Milan Đabić, prisjetivši se nekih riskantnih intervencija tokom svog radnog vijeka.
Vatrogasci su se, naročito u ratu, suočavali s višestruko opasnim situacijama. Ne samo da su se borili s požarom, nego je trebalo iz objekata ukloniti minsko-eksplozivna sredstva, prije nego što ih zahvati plamen.
“Bilo je toga u ratu. Sjećam se da sam, jednom prilikom, iz kuće koja je gorjela, puzeći izvukao 25 bombi, dva tromblona i dvije puške”, ističe ovaj penzionisani vatrogasac. Napominje da je od velike važnosti saradnja i sloga između vatrogasaca na terenu. U riskantnim situacijama oslanjaju se jedni na druge, a često se razumiju bez izgovorene riječi.
“Nema tu ljubomore ili razdvajanja. Uvijek smo praktikovali da na teren idemo u paru, nikad sami. Pogotovo kad je riječ o noćnim šumskim požarima. Tako je bezbjednije, jer nikad ne znaš šta se može dogoditi, da prilikom intervencije upadneš u neku rupu ili bunar”, naglašava Milan Babić.
Poredeći posao vatrogasca nekad i sad, kaže da u njegovo vrijeme nije bilo neobičnih intervencija koje danas obavljaju njegove kolege. Uglavnom su gasili požare i intervenisali u slučaju poplava.
“Ono što je ostalo isto, jeste veliki broj požara na otvorenom, do kojih dolazi usljed nepažljivog spaljivanja korova i krčenja njiva. Nekih godina bilo je zaista mnogo posla. Međutim, nikad nismo posumnjali u sebe, znali smo da ćemo uspjeti savladati vatrenu stihiju. Imali smo dobru, složnu ekipu i dovoljno opreme, a puno je značila i organizacija. Bili smo odlično orga nizova ni, tačno se znalo šta ko r kako radi. Mlađim kolegama savjetovao bih da budu ozbiljni i odgovorni. Ako priđeš poslu ozbiljno, dobro ćeš ga i završiti, nema ofrlje ništa”, jasan je Đabić. Smatra da ovaj poziv nije dovoljno cijenjen u društvu, a najbolje je, dodaje, da vatrogasci i doktori imaju što manje posla.
Teritorijalna vatrogasno-spasilačka jedinica Prijedor u decembru će obilježiti 140 godina vatrogastva u gradu na Sani. Sve je počelo 1882. godine, kada je izbio veliki požar koji je gotovo opustošio Prijedor.
“Sve što je stvarano 130 godina, uništeno je za jednu noć. U tom požaru nastradalo je 119 stambenih objekata, 183 dućana, 56 magaza i nešto staja. Bio je to povod za formiranje vatrogasne jedinice, 1883. godine. U početku je to bila mala jedinica, sastavljena od zanatlija, koji od opreme nisu imali gotovo ništa. Koristili su lopate i nešto razvalnog alata, a imali su određen broj kanti za tzv. lančano gašenje požara”, rekao je Radovan Martić, starješina TVSJ Prijedor.
Po njegovim riječima, 1884. godine austro-ugarske vlasti su vatrogascima obezbijedile pumpu, takozvanu “knustovku”, koja je omogućila brže i efikasnije intervencije. Ta pumpa sada kao eksponat krasi hol prijedorske Teritorijalne vatrogasno-spasilačke jedinice.
“Vatrogastvo u Prijedoru imalo je svoje uspone i stagancije. Bilo je u prekidu tokom svjetskih ratova, a 17.12.1960. godine donesena je odluka o formiranju profesionalne vatrogasne jedinice i mi taj datum obilježavamo kao Dan jedinice. Jubilarnih 140 godina vatrogastva obilježićemo u decembru, a tim povodom u planu je izrada monografije koja bi obuhvatila taj vremenski period, sve do današnjih dana”, rekao je Martić.
TVSJ Prijedor danas ima 41 zaposlenog, od toga 28 pripadnika operativno-dežume službe i pet radnika Centra veze.
“To su ljudi koji su direktno uključeni u gašenje požara i ostale intervencije, s tim da su i starješina, zamjenik starješine i komandir Odjeljenja za spašavanje, osposobljeni i učestvuju u gašenju požara”, napominje Radovan Martić.
Prijedorski vatrogasci imaju 13 vozila, od kojih jedno kombinovano, dva navalna te dvije auto-cisterne, vozila za gašenje šumskih požara te priključna i putnička vozila.
BORBA S PIROMANIMA
Vatrogascima nisu posla zadavali samo slučajni požari, nego i podmetnuti.
“Više puta, probleme su nam pravili piromani. Izazivanje požara je njihova bolest. Prije petnaestak godina, sjećam se, na Bukovoj Kosi smo gasili požar. Mi uspješno završimo intervenciju, kad ono ubrzo nas ponovo zovu. Tada smo otkrili jednog ozbiljnog, starijeg čovjeka, za kojeg se ispostavilo da je piroman. On je bi krivac. Čak nam je to priznao. Obećao je da više neće podmetati vatru i mislim da je održao obećanje, bar sudeći po tome da nas nisu više zvali da gasimo požar na tom području”, rekao je Babić.
U DECEMBRU MONOGRAFIJA I OBILjEZAVANjE JUBILEJA
Jubilarnih 140 godina vatrogastva, u TVSJ Prijedor obilježiće u decembru. Tim povodom biće izrađena monografija koja će obuhvatiti pomenuti vremenski period.
