Sadašnjem dobu pripisuje se sveopšta otuđenost, pa i na relaciji roditelj-dijete. lako to mnogi svaljuju na modeme tehnologije, nameće se pitanje koliko ima do samih roditelja. “Upitno je koliko smo u stanju da povedemo računa o faktorima koji mogu da ograniče najljepšu ljudsku osobinu: stupanje u odnose i relacije s drugima. Trebalo bi voditi računa o tome koliko su ta ograničenja prisutna, koliko mi omogućavamo da ona utiču na nas i dovedu do toga da se otuđujemo jedni od drugih“, rekla je psiholog Vanja Dejanović.
Dejanovićeva je, u razgovoru prokomentarisala upotrebu intemeta i društvenih mreža kod mladih.
“Roditelji treba da isprate i kontrolišu ono što njihova djeca rade i čemu se izlažu. Nedavna dešavanja potvrđuju da to roditelj ne smije i ne bi trebalo nikad da zanemari. Roditeljima je uvijek u centru pažnje njegovo dijete. Od toga će umnogome zavisiti koliko će normalan biti njegov razvoj, da jednog dana to dijete bude kvalitetan čovjek”, rekla je Vanja Dejanović. Govoreći o prihvatljivom vremenu koje bi mladi trebalo da provedu na interentu, navela je primjer nekih svakodnevnih navika, poput onih u ishrani, zdravstvenih te sportskih aktivnosti ili učenja.
„Sve te radnje koje su od značaja za rast i razvoj djeteta, svedene su na neko ugrubo trajanje od sat-dva. Onda se lako može zaključiti koliko je pretjerano korištenje nekih drugih sadržaja ili intemeta u višečasovnom prosjeku. To je zaista previše vremena koje je jedno dijete posvetilo nečemu takvom i onda je još žalosnije što se takve stvari dešavaju na štetu nečeg drugog, što je djetetu mnogo potrebnije“, ističe Dejanovićeva.
Po njenim riječima, sadržaji kojima se dijete izlaže, a koji su van njegove stvarnosti, ostaju negdje uskladišteni i na njih se djeca oslanjaju u nekim drugim situacijama, kroz cijeli život.
„Ne možemo u potpunosti razdvojiti te stvari i ne mogu se one svjesno ispratiti da vi u momentu pribrano pravite izbore i odgovore koji uključuju razdvajanje nečega što dolazi iz virtuelnog svijeta u odnosu na stvarnost djeteta koja određuje njegov život”, ističe naša sagovornica.
Osvrćući se na uticaj grupe vršnjaka i vršnjačko nasilje, Vanja Dejanović je istakla da se, kada je u pitanju žrtva, o tome najčešće ne govori otvoreno.
„To su opravdavajući mehanizmi, svojestveni našoj prirodi. Vi nemate baš toliko smjelosti da o stvarima kroz koje prolazite razgovarate otvoreno.
Veoma je važna spoljašnja podrška, taj neki kontekst sigurnosti, koji će omogućiti djetetu ili bilo kojoj drugoj osobi koja prolazi kroz maltretiranje, da o tome otvoreno govori. S tim da se mogu prepoznati znaci otuđenja djeteta ili doživljaj neprihvaćenosti koji govore o odnosu drugih prema tom djetetu. Potrebno je da se pravovremeno reaguje i interveniše, kako bi se takve stvari prevazišle“, smatra Vanja Dejanović.
Opštepoznato je da su mladi umnogome premašili informatičke sposobnosti starijih. Roditeljima nije jednostavno da kontrolišu šta im djeca rade na društvenim mrežama. Potrebno je slijediti ono što donosi savremeno doba, i roditelj bi u tom smislu trebalo da bude dovoljno osposobljen da zna da isprati neke informatičke sadržaje, ali to nije presudno. Po mišljenju psihologa, važno je biti posvećen djetetu te kod njega formirati zdrave navike kroz neke druge kvalitetne sadržaje i aktivnosti.
„Dijete ne mora da bude usmjereno samo na sadržaj s interneta. Roditelj u tom smislu ne mora da prolazi ne znam kakvu edukaciju da bi ispratio sve potrebe djeteta. Dovoljno je da u djetetov život uvede mnogo kvalitetnije sadržaje koji će biti u fokusu njegove pažnje, umjesto interneta“, rekla je Dejanovićeva.
Djeca roditeljima daju do znanja da im je nešto važno i roditelj to prepoznaje i poštuje. On zbog ljubavi i posvećenosti, udovoljava djetetu pružajući mu ono što je dijete odredilo kao bitno.
„To, u stvari, govori da ne treba dopustiti djetetu da ono preuzme toliku odgovornost za neke stvari, da ono odlučuje, jer u tom razvojnom kontekstu dijete nema te kompetencije. Roditelj bi trebalo da bude taj koji će donositi odluke u smislu čime da nagradi i podrži dijete. Mora mu staviti do znanja da, bez obzira čemu su izloženi, sve te sadržaje treba razvrstati na one od kojih dijete ima korist i da ga podrži u onome što je na njegovu dobrobit. Djetetu je potrebno objasniti daje u redu sve što ono traži, ali da takođe nije u redu da sve to i dobije. Ono što je mladima u nekom momentu veoma važno, zapravo i nije najvažnija stvar na svijetu“, smatra Dejanovićeva.
Mnogi roditelji ponose se time da su svom djetetu najbolji prijatelji, ali stručnjaci napominju da dijete ima samo jednog tatu i jednu mamu i da tu ulogu ne treba miješati s prijateljstvom.
KAKO BITI PRIJATELJ
„Potrebno je dati svakom mladom biću preporuku kako biti prijatelj, kako stvarati i održavati prijateljstvo. To je ono čemu trebamo posvetiti više pažnje, nego govoriti o nekim negativnim stvarima koje su, nažalost, do sada više ispraćene s informativnog aspekta nego što su dale stvarne rezultate“, smatra Vanja Dejanović.
