Politikolog, pisac, vajar i, kako kaže, motivacioni govornik, Banjalučanin Stevo Selak tvrdi da je umro čak tri puta.
I sva tri puta se očigledno vratio na ovaj svijet. Riječ je, naravno, o kliničkoj smrti, medicinskom pojmu, koji nastupa u trenutku kada srce nakratko prestane da radi i kad se na monitoru pojavi ravna linija. Tada medicina čini svoje i počinje tzv. reanimacija.
Milioni širom svijeta doživjeli su taj fenomen i mnogi od njih tvrde da je to za njih bilo izuzetno iskustvo.
Stevo je preživi dva tumora i u svojim ispovijestima, poslije svega toga tvrdi da se više ničeg ne boji. On je svojim riječima zaintrigirao mnoge, a u jednom od razgovora ispričao je i da ga je kao malog, dječačića od tek četiri godine, sestra Milka usred zime okupala potpuno hladnom vodom poslije čega je navodno pao u komu, prestao da diše i ljekari su konstatovali smrt. To je bilo u vrijeme kad je kao dijete živio u Rijeci, u Hrvatskoj, gdje je i rođen.
– Bio sam u mrtvačnici i spremali su se da me sahrane. Oživio sam poslije 24 časa, što je bilo veliko čudo, koje je iznenadilo i ljekare i roditelje – pričao je svojevremeno Stevo medijima u regionu.
Nije prošla ni godina, a on se već našao u novoj nevolji. Veli kako je upao u vrelu vodu i izgorio od glave do pete. Sjeća se i da mu je otac Jovan pričao da nije ni disao, ni govorio, ali da su ga nekako spasli. Tri godine kasnije, opet kao dijete, pao je u kliničku smrt i u njoj bio više od 20 dana. A ono što mu je ostalo u sjećanju, bilo je buđenje.
– Bilo je fascinantno. Kad sam se probudio, mislio sam da sam u raju. Vidio sam anđele, mnogo curica u bijelim haljinicama. Strašno mi je zujalo u ušima. Ljekari su mislili da neću doživjeti ni 12. godinu. Ipak, ja sam uspio da se čak upišem u vojnu školu u Sarajevu i da je završim. Treći put, kliničku smrt sam doživio u 23. godini života. Živjeli smo u Trebovljanima, kod Gradiške. Prestao sam odjednom da dišem i pao sam u komu. Osjećao sam se predivno. Ništa me ne boli, lebdim, a kroz glavu munjevitom brzinom lete slike od početka života. Kad naiđe slika moje supruge Goge, koju mnogo volim i sa kojom imam tri sina, onda slika stane i nastane tuga. Šta će moja Goga bez mene. Ja znam da ne dišem, da sam “otišao”, ali tuga golema: ne mogu prežaliti što sam moju Gogu ostavio. Mislim da me taj žal za ženom vratio u život – pričao je Selak.
Da li vjeruje u Boga?
Stevo ističe da je oduvijek volio da čita svete knjige.
– Vjerujem u Boga jer bio sam kod njega – kaže Selak.
Njegove tvrdnje šokiraju iznova, a jedna od najšokantnijih jeste i ona da “tačno zna kad će umrijeti”. Završio je dva fakulteta, ima svoj biznis i izdao je knjigu u kojoj piše o navodnoj budućnosti Evrope do 2046. godine.
Kad je riječ o tome, šta je “tamo vidio”, on kaže “svjetlost, koja je čista ljubav, a ta svjetlost je toliko čista i jaka, a ne smeta očima uopšte”.
– Puštaju mi slike mog života, a ja imam kajanje, ja u svom životu nisam svetac… pa ima li čovjeka da nije zgriješio, barem u mislima… Kad sam imao 20-21 godinu autom sam zgazio zeca, i to su mi prikazali… Išli smo, kaže, na igranku i ja na putu vidio zeca, jurio ga i ubio, i poslije mi bilo iskreno žao… – kaže Stevo.
Dodaje i da je gore vidio ljude, ali da mu nisu dali da ih dotakne.
– Zanimljivo je da nama koji se vraćamo nije gore dozvoljeno da ikog dotaknemo, vidim tijela, vidim ljude, ali kao u nekoj magli… – rekao je Stevo, pa ispričao i ovozemaljski primjer, po vlastitom saznanju, jedne doktorke koja je doživjela kliničku smrt pa “gore vidjela svoje dijete koje je željela da zagrli, ali joj je anđeo rekao ne, ne, ti se vraćaš.”
Poslije svega toga, Stevo je ispričao da se u međuvremenu odrekao i para i sticanja i tog svog biznisa kojim se više ne bavi i da sada živi po Jevanđelju i “samo priča i priča jer je gore dobio poruku šta treba da prenese ljudima dole na zemlji”.
Kaže i da mu je najveći grijeh abortus supruge koja mu je rodila tri sina, ali da su tada tako morali jer je bio rat u BiH i nisu imali šta da jedu, a već su imali jedno dijete – prvog sina.
To bi dijete, kaže, sada imalo 27-28 godina, i možda bi bila curica, te da to nikako ne može da prežali.
Počeo je da traga za ljudima sa sličnom pričom
Poslije tri kliničke smrti, Stevo je krenuo u potragu za ljudima sličnim sebi i shvatio je da svi pričaju vrlo sličnu priču.
– U raju prijatelju, sve što poželiš, dobiješ, prvo budeš na onoj livadi pa ideš dalje… – kaže Stevo i dodaje:
– Kad umreš, prvo se prikaže taj tvoj život, onda ti izneseš svoje mišljenje pred tim vijećem staraca, izađeš i budeš na toj divnoj livadi punih 46 dana… Mislio sam da je 40 dana, ali nije i to znam po svom bratu koji je poginuo u ratu u BiH 31. jula 1994. godine, a sahranjen je 2. avgusta… Par dana kasnije on je mene obišao… Bilo mu je krivo što svi tako jaučemo i plačemo i da ga tako uznemiravamo… I rekao mi je da tati i mami kažem da prestanemo da kukamo, jaučemo i dramimo i da je njemu dobro… Ali je rekao da će još 39 dana biti tu, a da onda ide negdje drugdje. A vidio sam ga kao tebe sad, budan, usred dana… – ispričao je Stevo.
– Ne znam ko će meni sve ovo vjerovati, ali vidio sam ljudi moji… Bog postoji, raj postoji, nemate se čega bojati – tvrdi Stevo koji dodaje i da je razgovarao s puno ljudi kojima su djeca umrla kao mala, prenosi Blic.
– I ti ljudi kažu da im se poslije događaju jako čudne stvari, pojavi im se srce u kafi, ili slično – kaže Stevo koji tvrdi da svako od nas ima po dva anđela čuvara koji te dočekaju kad “odeš gore”. Ubijeđen je i da je kraj putovanja jedne duše trenutak kad postaneš anđeo i da bi on u sljedećem životu volio da umre kao dijete jer samo ona postaju anđeli sa zadatkom da pomažu ljudima na zemlji.
