Uprkos godinama koje su je stigle, baka Nevenka Grujić i dalјe održava svoje imanje u Gradini. Zakoračila je u 103. godinu, ali ne odustaje od rada.
Da su godine samo broj, najbolјe potvrđuje baka Nevenka. Živi sama, brine o sebi, a obavlјa i muške i ženske poslove. Rođena je 21. aprila davne 1921. godine.
”Sama sve radim. Odmorim kad hoću. Pravim sebi da jedem, kafu pijem tri puta dnevno. Rakiju i kafu nisam pila do pedesete godine. Kuruza, pasulј, domaći hlјeb, surutka, slanina i luk – to se najviše jelo u moje vrijeme i narod je bio zdraviji. Živim sama već 13 godina. Imala sam sestru, pa je umrla. Dok je bila živa, sve smo radile. Ručno sam kosila do prije nekih pet godina, sad ne mogu više”, priča Nevenka.
U ratu je izgubila muža, pa se vratila na djevojačko ognjište i nastavila život na porodičnom imanju. Ima jednog sina koji živi van BiH.
”Sin mi se razbolio, pa ne može doći često, ali mi dolaze unuci. Primanja nemam, ali mi oni daju para i kupe sve što mi je potrebno”, navodi Nevenka.
Kod bake je sve čisto i sređeno, bolјe nego kod mnogo mlađih domaćica.
”Trudim se koliko mogu da sve očistim. Skoro sam iznosila iz kuće deke i prala ručno, štapom sam ih vukla da ih stavim da se suše. Ne mogu podnijeti da mi bude prlјavo. Tako sam naučena od malih nogu”, priča ova vrijedna baka.
Svakodnevno je obilaze komšije Nenad i Rajka Vrabac. Baka kaže da joj njihova pomoć mnogo znači.
Komšije Vrabac uvijek priteknu u pomoć
”Oni su mi najbliži i najdraži. U svakom momentu mogu da se oslonim na njih. Kada mi porodica ne može doći za slavu, oni dođu, zapale sa mnom svijeću i obilјežimo to”, dodaje Nevenka.
Komšija Nenad priča da je baka doskora snagom bila jača i od nekog tridesetogodišnjeg mladića.
”Ona i dalјe grabi lišće i održava sve oko kuće. Ima bunar koji je star oko 150 godina i doskoro je vodu uzimala iz njega. Nema kod nje da ona nešto ne može. Uvijek kad dođem, tradicija je da popijem sok i pojedem neki slatkiš”, priča Nenad.
U njeno vrijeme, momaka je bilo kao plјeve, priča baka.
”Bilo je komšija, jagmili se, tukli koji će mene prije odvesti. Nisam htjela nigdje, jer nisam imala brata. Jedan komšija navalio da mi ćaća dovede muža na djevojačko ognjište. E, neće mi se čovjek zvati ulјez, rekla sam im. Bolјe da ga nemam, nego da on dođe i da se uda. Htjela sam se u Omarsku udati i danas žalim za tim. Nije mi dao ćaća, a imala sam dvije prilike”, kroz smijeh priča baka.
Na kraju razgovora, baka je poručila mladima da stvaraju porodicu, jer je to smisao života. Volјela bi, kaže, da se na tren vrate nekadašnja vremena u kojima je ona živjela. Poštovale su se tada, kaže baka, prave vrijednosti i imalo više vremena za sve.
TABLETE PIJE SAMO PO POTREBI
Baku Nevenku još uvijek služi zdravlјe. Problema ima, kaže, samo sa visokim pritiskom i reumom. I kosti je, priznaje, povremeno zabole, ali može izdržati. Ljekaru ode samo kad mora, a tako je i sa tabletama. Popije ih baš kad osjeti da je nešto boli.
