Partenijus Tarner, nekadašnji protestant, danas služi kao pravoslavni sveštenik u Crkvi Svete Petke u Nešvilu.
Njegova priča o prelasku u pravoslavlje je fascinantna, a put do svešteničke službe vodio ga je kroz različite kulture i vere.
Tarnerova priča pokazuje kako se ljudi mogu razvijati i mijenjati tokom života, uključujući i njihova vjerska uvjerenja. Njegova priča takođe pokazuje kako je pravoslavlje privuklo nekoga ko je odrastao u protestantskoj tradiciji.
Tarner je prvi put stupio u pravoslavnu crkvu na Havajima, gdje je želio da nauči grčki jezik. Nakon studija, živio je u San Francisku i Tenesiju, gdje je sa suprugom obilazio ruske pravoslavne crkve i vodio pravoslavnu knjižaru i kafe.
– Na koledžu, dok sam učio filozofiju, znao sam da nešto nedostaje u mom životu. Osjećao sam da postoji neki drugi svijet. Neki mistički element, koji nisam potpuno doživio. Bar ne u praksi. Neke obične stvari, poput posta. Znao sam za to iz gospela, ali mi to nikada nismo praktikovali. Ili, recimo, život u molitvi – ispričao je Tarner.
– Kada sam studirao umjetnost, počeo sam da širim svoja iskustva. Otišao sam na zen meditaciju. Počeo sam da prihvatam istočnjačku filozofiju. Počeo sam da shvatam razliku između zapadnog i istočnog svijeta. Znao sam da je originalno hrišćanstvo negde istočno. Shvatao sam da treba da okrenem prema istoku. Svjetlo dolazi sa istoka… Svjetlo hrišćanstva dolazi iz istočnog svijeta, iz Jerusalima…
Tarner je postao sveštenik u srpskoj crkvi u Nešvilu kada je otišao u penziju. Tada je dobio poziv za pomoć od srpskog sveštenika Bojana, koji ga je zamolio za pomoć u radu crkve, piše Blic.
