Goran Bubić, advokat predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, izjavio je da se ne može prihvatiti ignorisanje izjave javnog zvaničnika, odnosno Bakira Izetbegovića kojom se njegov branjenik proglašava presuđenim licem, zbog čega postoji opravdan strah od osvetničke atmosfere.
Bubić je upozorio da sa stanovišta principa nepristrasnosti suda postoji opravdan strah odbrane od potencijalno osvetničke atmosfere prema predsjedniku Srpske, navodeći da je u ovom slučaju strah opravdan nakon izjave Izetbegovića, na koju Sud BiH nije reagovao.
On je naveo da ne bi bilo komenatara da je Sud BiH blagovremeno upozorio na neprihvatljivost tvrdnje Izetbegovića o komunističkim poslušnicima i migu međunarodne zajednice da predsjednik Dodik bude osuđen.
Bubić je dodao da se izjavom Izetbegovića da je sud komunistički poslušnik i da je “dobio mig” da branjeniku presudi evidentno stvara neprijateljska atmosferu koja ugrožava standard poštenog suđenja jer u takvim okolnostima njegov klijent ne može imati povjerenje u Sud BiH.
Srna prenosi saopštenje branioca Bubića u cijelosti:
Branjenik Milorad Dodik, predsednik Republike Srpske, nakon održanog pretresa od 09.10.2024. godine dao je izjavu medijima, povodom čega se prema saznanjima odbrane iz medija oglasio Sud BiH saopštenjem od 15.10.2024.godine.
Ovo saopštenje Suda BiH nije spominjano na nastavku glavnog pretresa od 16.10.2024. godine. Branilac ne želi komentarisati izjavu branjenika u dijelu koji je bio predmet saopštenja Suda BiH, niti konkretnu sadržinu saopštenje Suda BiH. Ali želi da ukaže na čitav kontekst događaja koji je doveo do izjave predsjednika Dodika i okolnostima koje utiču na suđenje u vezi s tim.
Branilac primarno podsjeća na cjelovit dio izjave predsjednika Dodika medijima nakon održanog pretresa od 09.10.2024.godine, kada je prije spornog osvrta na događaje od prije 30 godina ukazao na izjavu Bakira Izetbegovića od istog dana koja se tiče ovog krivičnog postupka gdje Izetbegović proglašava sud za komunističkog poslušnika i tvrdi da će predsjednik Dodik biti osuđen.
Gosp. Izetbegović je pored ostalog naveo: “Mislim da je iza procesa konačno stala međunarodna zajednica… Ali sad je počeo njima da smeta i on je mislim, taj točkić koji će odlučiti da promijene i da će stati iza ovog procesa. Јer ovo naše pravosuđe je takvo, ostalo je to iz nekog komunističkog vakta da nekoga pitaju `šefe, hoćemo li, nećemo li`? Mislim da su sada dobili mig da idu tu do kraja. Dakle, idu sankcije vjerovatno i proces će ići u tom pravcu da bude osuđen, pretpostavljam”.
Gosp. Izetbegović nije bilo ko u BiH – kao raniji član Predsjedništva BiH, poslanik i predsjednik u Predstavničkom domu i Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Trenutno predsjednik po broju glasova najveće stranke u Federaciji BiH. Izetbegović govori o realnom, aktuelnom vremenu koje se tiče ovog suđenja.
Kao što je poznato izjave javnih zvaničnika o tekućem sudskom krivičnom postupku predstavljaju pritisak na sud, i prema praksi Evrospkog suda za ljudska prava.
Izjavom gosp. Izetbegovića da je sud komunistički poslušnik i da je “dobio mig” da branjeniku presudi, evidentno se stvara neprijateljska atmosferu koja ugrožava standard poštenog suđenja jer u takvim okolnostima branjenik ne može imati povjerenje u Sud BiH.
Razumno je da je Sud BiH saopštenjem zaštitio postupajućeg sudiju pojedinca. Ali se ne može prihvatiti ignorisanje izjave javnog zvaničnika istim povodom kojom se očigledno ne samo vrijeđa Sud BiH i personalno postupajući sudija, već se predsjednik Dodik proglašava presuđenim licem “jer je međunarodna zajednica stala iza procesa” i “dala mig” da bude osuđen.
Sud Bih ne reaguje na ovaj dio izjave predsjednika Dodika u odnosu na izjavu gosp. Izetbegovića, koji je bio povod preostalog dijela izjave branjenika kojom se Sud BiH bavi u saopštenju.
Da je Sud BiH u saopštenju blagovremeno upozorio na neprihvatljivost tvrdnje gosp. Izetbegovića o komunističkim poslušnicima i migu međunarodne zajednice da predsjednik Dodik bude osuđen, vjerovatno ne bi ni bilo komentara branjenika u vezi s događajima od prije 30 godina.
Sve navedeno koincidira sa dokazima Tužilaštva BiH koji se odnose na prepisku koju OHR dostavlja na zahtjev Tužilaštva. Sadržina ovih dopisa ponižava državu BiH, pravosuđe BiH, a ponižava i Sud BiH. U jednom dopisu OHR, koji će Tužilaštvo izvesti kao dokaz replike na nastavku glavnog pretresa od 30.10.2024.godine, navodi se:
“Kao početno pitanje, Opšti okvirni sporazum za mir i njegov Aneks 10 ili visoki predstavnik nisu predmet ispitivanja i odlučivanja od strane Suda BiH u krivičnom postupku. Visoki predstavnik se imenuje u skladu sa odredbama međunarodnog ugovora. Nijedna od strana u tom sporazumu nije dovela u pitanje imenovanje visokog predstavnika. Optuženi u ovom krivičnom postupku nisu strane u tom ugovoru. Oni nemaju pravo, bilo prema domaćem ili međunarodnom pravu, tražiti tumačenje tog ugovora, a sud nema nikakva ovlaštenja da se upliće u međunarodne odnose BiH i drugih potpisnica ugovora. Stoga, traženi dokumenti nisu relevantni za postupak.”
U vezi s navedenim Sud BiH u dopisu braniocima predsjednika Dodika i gosp. Lukića od 21.10.2024.godine, izjašnjavajući se na prigovore odbrane predsjednika Dodika na dokaze replike Tužilaštva BiH, uključujući i navedeni dopis OHR, navodi:
“Sud je cijenio prigovore branioca prvooptuženog… Sud primjećuje da se odbrana ponovo bavi pitanjima kao što su funkcija Kristijana Šmita, institucije i djelovanje OHR-a, što nije predmet optuženja, a na šta je Sud, u više navrata, već ukazao.”
Ako Sud BiH ponavlja i drži do prednjeg stava čemu onda dopisi OHR, u kojima se drži lekcija pravosuđu u BiH kao dokazi u predmetu? Јesu li ovakvi dopisi dokazi nezavisnosti pravosuđa u BiH? Očigledno nisu i odbrana na ovo ukazuje javnosti.
Na stranu što se u navedenom dopisu OHR iznosi lažna tvrdnja kako nijedna strana nije osporila imenovanje visokog predstavnika, iako je Republika Srpska jedan od pet potpisnika Aneksa 10, a Narodna skupština Republike Srpske, kao najviši ustavni organ, osporila imenovanje visokog predstavnika svojim zaključcima, koje je Sud BiH odbio kao dokaz odbrane predsjednika Dodika.
Zato odbrana smatra da je u navedenim okolnostima ne samo doveden u pitanje ugled Suda BiH i povjerenje javnosti u njega, već je elemantarno ugroženo načelo nezavisnosti i nepristrasnosti suda, pa i pravosuđa u cjelini.
BiH je, prema članu 1 Opšteg okvirnog sporazuma za mir, nezavisna i suverena zemlja, članica UN. Na BiH apsolutno nije primjenjljiv status SR Njemačke poslije Drugog svjetskog rata, kako se poziva Tužilaštvo BiH u svojim podnescima.
Njemačka je kapitulirala i par godina imala status okupirane teritorije, dok BiH nije kapitulirala, niti je kapitulirala bilo koja zaraćena strana u BiH, već je rat okončan Opštim mirovnim sporazumom, sa Ustavom BiH i dr. uz jemstva suvereniteta države od strane šest svjedoka sporazuma.
Po shvatanju odbrane pitanje nepristrasnosti nije stav lične odluke i pojedinačnog stava sudija, već realnih garancija koje jamče načelo nepristrasnosti.
U opisanoj situaciji objektivne garancije nepristrasnosti ne postoje, pogotovo ako se doda činjenica da je predsednik Dodik dugogodišnji stvarni protivnik ove pravosudne ustanove, kao i protivnik Tužilaštva BiH, zbog okolnosti da nisu predviđene Ustavom BiH što je standard u demokratskim državama (jesu zakonima usvojenim u Parlamentarnoj skupštini BiH).
Sa stanovišta principa nepristrasnosti suda, postoji opravdan strah odbrane od potencijalno osvetničke atmosfere prema branjeniku Dodiku. U ovom slučaju strah je objektiviziran i izjavom gosp. Izetbegovića, na koju Sud BiH nije reagovao. Ovakav stav odbrane nije iracionalan već opravdan stvarnim događajima.
Odbrana predsjednika Republike Srpske je stava da Sud nije osigurao spoljašni utisak nepristrasnosti i nezavisnosti za suđenje u ovom krivičnom predmetu. Ovome se dodaju okolnosti potvrđivanja optužnice od strane sudije za koju je Milorad Dodik, u svojstvu srpskog člana Predsjedništva BiH, nadležan po
Ustavu BiH, iskazao pisano protivljenje da bude izabrana za sudiju Međunarodnog krivičnog suda u Hagu.
S navedenim u vezi odbrana u ovom saopštenju ukazuje i na stanovište Evropskog suda za ljudska prava koji u predmetu Coeme i dr. protiv Belgije konstatuje:
“Ono što je ovdje bitno jeste povjerenje koje sudovi u demokratskom društvu moraju da uliju kod javnosti i iznad svega kada se govori o krivičnom postupku kod optužnog. Prilikom odlučivanja da li postoji opravdan razlog za strah da sud nije nezavisan ili nepristrasan, gledište optuženog je bitno ali nije presudno. Presudno je da li se ovaj strah može smatrati objektivno opravdan…” (slična su stanovišta u predmetima Pullar protiv UK, zatim Hauschilldt, Gautrin i dr.).
“Istodobno, izvještavanje u štampi o trenutnim događajima predstavlja ostvarivanje slobode izražavanja, zajamčene članom 10. Konvencije (Bédat protiv Švicarske [VV], stav 51.). Ako postoji neprijateljski nastrojena medijska kampanja u pogledu nekog suđenja, ono što je presudno nisu subjektivni utisci osumnjičenika, koliko god bili razumljivi, o tome je li raspravni sud bez predrasuda, kako se to od njega zahtijeva, već može li se osumnjičenikovu bojazan smatrati objektivno opravdanom u posebnim okolnostima predmeta (Włoch protiv Poljske (odl.); Daktaras protiv Litve (odl.); Priebke protiv Italije (odl.); Butkevičius protiv Litve (odl.); G.C.P. protiv Rumunije, stav 46.; Mustafa (Abu Hamza) protiv Ujedinjenog Kraljevstva (odl.), stavovi 37. – 40.).
Slijedi da je iznijetim okolnostima događanja ugroženo ne samo povjerenje optuženog predsjednika Dodika u Sud BiH već i povjerenje javnosti, a time i standard poštenog suđenja, na šta se ukazuje u ovom saopštenju branioca.
