Kaže narod “Sveti Luka – snijeg do kuka” za današnji dan.
E sad, iako od pahulja, za sad, ni traga ni glasa nema, praznik je, pa je praznik i ovog 31. oktobra. I to kakav! Crn! Naime, prema zvaničnom kalendaru Srpske pravoslavne crkve, ovaj dan ne spada u “zavjetne” već u one koji su značajni za suštinu crkve i nije obilježen crvenim već slovom crne boje. No, to nikako ne znači da možete da se “opustite”! Ako ste pravi vjernik, valja da znate šta se danas smije a šta baš nije pametno raditi.
Za Lučindan, kako još zovu ovaj praznik, osnovno NE odnosi se na prekost i nervozu. Na to zaboravite, ma kakvi vas problemi mučili, ako ne želite da vas “bije maler”! Razlog zašto upravo te osobine nisu preporučljive leži u vjerovanju da je upravo jevanđelist Luka bio blage naravi, miran i uvijek spreman da pomogne ljudima. Čak se slavi i kao iscelitelj i zaštitnik pojedinih zanata.
Ljudi koji žive na selu i bave se stočarstvom, ovih dana bi valjalo da opasuju torove koncima, kako vukovi ne bi davili stoku.
A kad je riječ o pomenutom vjerovanju da baš od ovog dana kreće sniježni period, postoji čitav niz vjerovanja po kojima se prognozira kakva će biti. Jedno od njih kaže – domaćin ujutru, na dan slave, treba da porani u tor da obiđe stoku i po njoj će vidjeti kakva će biti zima. Ukoliko životinje leže i podvijaju noge, vjerovalo se da će zima biti oštra, a godina zla. Kao što Božić ima položajnika, tako i u južnoj Srbiji za Sv. Luku postoji vjerovanje da gost koji prvi uđe u kuću “gata” kakva će zima ili čak godina biti.
Još jedno vjerovanje koje se tiče povezanosti Sv. Luke i predstojeće zime, odnosi se na ovnove i ovdje, te se u pojedinim dijelovima Srbije praktikuje puštanje ovnova na ovdje, pa ako se ženke “nećkaju” – eto nam oštre zime. Ukoliko pak budu “druželjubivije” nećemo se puno smrzavati.
Inače, osim što se smatra zaštitnikom nekih zanata, rekosmo da ovaj svetac važi i za zaštitnika ljekarske profesije i mnogih bolnica. Otuda imamo više zdravstvenih ustanova u Srbiji koje se upravo tako zovu, a jedna od njih je Opšta bolnica “Sveti Luka” u Smederevu.
Kad je riječ o tome KO JE BIO SVETI LUKA, valja podsjetiti na vjerovanje da je on lično poznavao Bogorodicu i da su tri ikone sa njenim likom koje je svetitelj naslikao najbliže njenom pravom izgledu. Upravo zbog toga ga smatraju osnivačem hrišćanskog ikonopisa.
Mošti ovog svetitelja se čuvaju u današnjem Istanbulu (u ta pra vremena beše to Carigrad). Interesantno je da jedan njegov dio počiva u našem komšiluku – u crkvi Roždestva Presvete Bogorodice, odnosno manastiru Kosijerevo (nikšićko selo Petrovići). Tu se nalazi jedno njegovo stopalo.
Sv. Luku zovemo jevanđelist jer je pisac jednog od Hristovih jevanđelja, a za njegovo vjernici smatraju da je treće u Novom zavjetu. Datira, okvirno, iz 60. godine naše ere. Ima i onih koji ne vjeruju da je Luka pisao jevanđelje i svakako ne u pomenutom periodu već 20 ili 30 godina kasnije.
No, vjerovanja kao vjerovanja. Neki misle jedno neki drugo, a između je činjenica da je danas jedna od najčećih slava u Srba i da da valja biti raspoložen i dobrih namjera, bilo da ste domaćin ili gost. Uostalom, znate li šta znači sama riječ “jevanđelje”? To znači – dobra vijest! Grćkog je korjena, predstavlja propovjed i nagovještava spasenje i dolazak Boga na Zemlju. Zato se danas nadajmo “jevanđelima” u nekim ličnim jevanđelistima, prenosi Telegraf.
