SPC i vjernici sutra obilježavaju Svetog Grigorija Čudotvorca.
Sveti Grigorije Čudotvorac rođen je 213. godine kao Teodor, a nakon krštenja uzeo je ime Grigorije. Poznat je i kao Grigorije Neokserijski.
Bio je pravoslavni svetitelj, prvi episkop Neokerasije Pontijske, učitelj crkve i osnivač crkve u Kapadokiji.
U episkopskoj službi istakao se kao snažna ličnost, s velikim sposobnostima za organizovanje crkvenog života, bio je i veliki podvižnik i čudotvorac. Njegovo žitije napisao je Sveti Grigorije Niški. Pripisuju mu se mnoga čuda, zbog čega je u narodu i prozvan Čudotvorac.
Kada je, pod carem, Decijem Trajanom, počelo progonstvo hrišćana, sveti Grigorije je odveo svoje vjernike u udaljenu planinu. Međutim, bili su prijavljeni progoniteljima od strane jednog “neznabožca”, te su vojnici opkolili planinu. Svetitelj je predavši upustva svom đakonu, otišao na otvoreno mjesto, podigao svoje ruke ka nebu, i počeo da se moli Bogu.
Običaji i vjerovanja
Prema vjerovanjima, sveti Grigorije, zapovijedao je zlim dusima, gorama i vodama, liječio muke i bolesti, pred onima koji su ga gonili bio je nevidljiv, a mogao je da predvidi događaje i čita ljudske misli.
Običaj koji se zadržao do danas vezan je za crkvu i molitvu. Ko se pomoli svetom Grigoriju Čudotvorcu i upali svijeću treba da zamisli jednu želju. Ako je njegova molitva bila iskrena i duboka, vjeruje se da će ovaj svetitelj ispuniti želju.
Takođe, vjeruje se da ukoliko onaj ko je nevjeran pročita na ovaj dan spise Grigorija, postaće vjernik. Onaj ko u Grigorija vjeruje, prema predanju, biće vječno zdrav i zaštićen od zlih ljudi.
Vojnici su pretražili planinu nekoliko puta, prolazeći pored Hrišćana, ne vidjevši ih, tako da su konačno odustali u potrazi i otišli. Po povratku u grad, rekli su da na planini nema nikoga i da samo dva drveta stoje jedno naspram drugog. Neznabožac koji je izdao mjesto skrivanja Hrišćana se prvo iznenadio, a onda povjerovavši u Hrista i sam se obratio u hrišćanstvo.
Kada je progonstvo hrišćana prestalo, sveti Grigorije se vratio u Neokerasiju. Uspostavio je dane proslavljanja mučenika koji su postradali za Hrista. U to vrijeme se počelo širiti lažno učenje Pavla Samosatskog, patrijarha Antiohije. Ta jeres je pogrešno učila o suštini Svete Trojice i suštini Boga Oca. Osuđena je na saboru u Antiohiji (265), gdje je učestvovao i Sveti Grigorije, piše Kurir.
Umro je u dubokoj starosti, u vrijeme cara Aurelijana, 270. godine.
