„Zabrinjavajuće je da se prijavlјeni i identifikovani slučajevi vršnjačkog nasilјa sve češće odnose na niže uzraste, djecu mlađu od četrnaest godina, gdje bilјežimo slučajeve vršnjačkog nasilјa već kod učenika drugog i trećeg razreda osnovne škole. Ova činjenica ukazuje da smo kao roditelјi i društvo negdje zakazali, te signalizira da moramo intervenisati“, navodi za „Kozarski vjesnik“ Branka Jandrić Vuković iz prijedorskog Centra za socijalni rad.
Da li smo, kao društvo i roditelјi, učinili dovolјno da stvorimo sigurno okruženje za odrastanje naše djece?
– Činjenica je da dešavanja iz regiona, svakodnevni medijski naslovi i informacije koje dolaze do nas i do naše djece, dodatno unose nemir, što neminovno iziskuje reakciju cijelog društva i sistema da zajedno stvorimo sigurnije mjesto za život naše djece. Zabrinutost roditelјa je opravdana, vršnjačko nasilјe je sve prisutnije i možemo potvrditi navode i ocjene stručnjaka iz ove oblasti da je skoro svako drugo dijete bilo izloženo određenom obliku vršnjačkog nasilјa. Nažalost, komunikacija između djece je uvijek obogaćena nekom psovkom, uvredom, ružnom riječju za koju roditelјi obično kažu da im nije poznato gdje su je njihova djeca čula. Za takva ponašanja djeca nemaju uvid da su pogrešna, neprihvatlјiva i da imaju karakteristike verbalnog nasilјa. Naša djeca uče i socijalizuju se po uzoru i pod uticajem roditelјa od samog rođenja pa do njihovog punolјetstva, gdje je, do polaska u školu, taj uticaj najizraženiji. Temelјe svojih ponašanja i reagovanja dijete nosi iz kuće. Po polasku u školu, dominiraju neki drugi faktori i uticaji, gdje je od sedme do dvanaeste godine na prvom mjestu uticaj škole, a na drugom vršnjaka. Od dvanaeste godine na prvo mjesto dolazi pozitivan ili negativan uticaj vršnjačke grupe, izražena potreba pripadanja, razvijanja socijalnih vještina i samopouzdanja, dok u tom periodu uticaji roditelјa i škole slabe.
Ko su počinioci, a ko žrtve vršnjačkog nasilјa?
-Kad pročitate u medijima da su prošle godine u Tešnju učenici drugog razreda bacili dječaka na pod i šutirali ga, pri čemu je cijeli razred to posmatrao i nije reagovao, zapitate se gdje smo kao društvo zatajili. Prošle godine smo čitali i kako je dječak osnovnoškolac nožem u Sarajevu nasrnuo na dječaka iz razreda i zadao mu ubode u predjelu ramena, da je u Banjaluci trinaestogodišnjaka sačekao vršnjak iz razreda i ispred škole ga brutalno pretukao, da je u novembru prošle godine kod Mrkonjić Grada dječak četrnaestogodišnjak izbo vršnjaka nožem po vratu, gdje je pravo čudo da je povrijeđeni dječak preživio, da je u Zadru na Fejsbuku objavlјen snimak tuče malolјetnih djevojaka itd. Prije samo nekoliko dana imali smo zabilјežen slučaj da su četiri malolјetnika palicama brutalno pretukli sedamnaestogodišnjeg mladića, a u januaru je grupa od dvanaest malolјetnika šipkama pretukla troje djece. U Beogradu, takođe u januaru, malolјetnici od petnaest godina krvnički su pretukli mladića i razbili mu staklenu flašu od glavu. Mediji su prepuni sadržaja i naslova koji ukazuju na sve nasilnije ponašanje djece, kao i na ozbilјna krivična djela, pa čak i svirepa ubistva počinjena od strane djece mlađe od četrnaest godina koja su krivično neodgovorna. Svako dijete u nekom momentu može počiniti vršnjačko nasilјe, dok ujedno svako dijete može postati žrtva nasilјa. Žrtvama je zajedničko jedino to što ih je nasilnik odabrao, jer su možda odlični i talentovani učenici, djeca sa razvojnim teškoćama, nose naočale, nemaju markiranu odjeću i obuću ili najnoviji model mobilnog telefona itd. U toku 2024. godine u Centru za socijalni rad evidentirano je 11 žrtava, od kojih devet muškog i dvije ženskog pola, i 12 počinilaca (10 M/2 Ž) vršnjačkog nasilјa. Zabrinjavajuće je da se najveći dio prijava odnosi na djecu iz osnovnih škola, što potvrđuje sve nasilnije ponašanje djece mlađeg uzrasta, te iziskuje da se preventivne aktivnosti realizuju na nižim uzrastima. Važno je naglasiti da prijavlјeni i procesuirani slučajevi vršnjačkog nasilјa nisu realan pokazatelј, jer se znatan broj situacija izloženosti djece vršnjačkom nasilјu ne prijavlјuje, već se procesuiraju i završavaju u sklopu postupanja psihološko-pedagoških službi škole. U navedenom broju nisu obuhvaćeni malolјetnici koji su procesuirani po prijavama fizičkih napada na druge, tuča i nasilnog ponašanja, te krivičnog djela tjelesna i teška tjelesna povreda.
Predavanje o vršnjačkom nasilјu u OŠ „Branko Ćopić“
Kako smo došli do toga da govorimo kako nam djeca nemaju empatije, da su sve svirepija prema svojim vršnjacima? Gdje je nestalo drugarstvo, prijatelјstvo, gdje smo izgubili razumijevanje, poštovanje, toleranciju i prihvatanje različitosti? Ko za to mora snositi odgovornost?
– Svake godine, poslјednje srijede u februaru, obilјežava se Međunarodni dan borbe protiv vršnjačkog nasilјa, s cilјem podizanja svijesti o značaju stvaranja sigurnog okruženja za svu djecu, promovisanja empatije, poštovanja različitosti, razvijanja saradnje i osnaživanja za nenasilno rješavanje konflikata te promovisanja kulture nenasilјa i tolerancije. Nije dovolјno samo tada ukazivati na ovaj problem, jer je vršnjačko nasilјe u školama i van njih sistemski problem koji zahtijeva adekvatan odgovor svih institucija koje rade s djecom, roditelјa i na kraju kompletnog društva. Odgovornost je na svima nama da, kao roditelјi, pozitivno utičemo na vlastitu djecu da iz porodice ponesu vrijednosti i uvjerenja koja će spriječiti djecu da se neprihvatlјivo i nasilno ponašaju, ujedno djelovati protektivno u smislu da ne ispolјavaju ovakva ponašanja, ali i da se znaju zaštititi, pravilno reagovati i hrabro prijaviti. Prijavlјivanje je značajno, jer veliki broj djece iz straha trpi i ne usuđuje se prijaviti vršnjačko nasilјe, a onda smo nemoćni da bilo šta učinimo. Negativnih uticaja interneta, provođenja vremena na telefonu, praćenja različitih sadržaja neprimjerenih njihovom uzrastu je, nažalost, previše. Znamo da je roditelјstvo na ispitu koji brinem da će teško položiti. Sve je više izazova i zahtjeva pred roditelјem, na koje ponekad nemamo odgovor, ali imamo obavezu i dužnost čuti struku i kao roditelјi sarađivati sa školom i drugim institucijama koje postupaju u najbolјem interesu ne samo našeg djeteta već zaštite sve djece. Nerijetko se desi da roditelј nastupi sa stavom: ‘Nije moje dijete krivo’ ili ne uviđa vlastitu odgovornost i doprinos prijavlјenom problemu. Tada gubimo vrijeme i energiju na ubjeđivanja, traženje krivca, dokazivanja, a možemo mnogo više uraditi ako se usmjerimo na jačanje kapaciteta roditelјa, usvajanje poželјnih modela komunikacije i adekvatnih vaspitnih stilova u pristupu prema svom djetetu.
Koji su oblici nasilnog ponašanja u porastu među djecom?
– Kada su u pitanju načini ispolјavanja nasilnog ponašanja djece, fizičko nasilјe je možda najlakše uočiti i prepoznati, udaranje, guranje, štipanje, čupanje, otimanje i uništavanje stvari. Rijetko ova ponašanja idu bez verbalnog nasilništva odnosno vrijeđanja, omalovažavanja, ismijavanja i slično. Psihičko nasilјe takođe najčešće prati gore navedene oblike i podrazumijeva zapostavlјanje, ismijavanje, uhođenje, ucjenjivanje. Seksualno nasilјe je prisutno u smislu neželјenih fizičkih kontakata, dodirivanja po intimnim dijelovima tijela, uvredlјivih komentara i pokazivanja pornografskog materijala, što u nekim slučajevima ima i obilјežja krivičnog djela. Dječaci su skloni da djevojčice na ovaj način, da tako kažem, zadirkuju. Potpuno su nesvjesni da takva ponašanja imaju obilјežja seksualnog nasilјa i da ne prijaju djevojčicama. Isklјučivanje djeteta iz grupnih aktivnosti, ogovaranje, izmišlјanje i širenje laži o nekom djetetu, nagovaranje drugih da se sa tim djetetom ne druže je socijalno nasilјe. Ovaj vid vršnjačkog nasilјa je svakako u ekspaniziji, jer djeca previše vremena provode na društvenim mrežama, u različitim grupama gdje se osjećaju zaštićeni da pišu različite neprimjerene sadržaje, uvrede, psovke o drugoj djeci. Ne smijemo zanemariti ni emocionalno nasilјe odnosno ignorisanje i namjerno isklјučivanje djeteta iz zajedničkih aktivnosti razreda ili dječije grupe, kao i kulturalno nasilјe odnosno vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi. I na kraju, jednako važno, ekonomsko nasilјe koje uklјučuje krađu i iznuđivanje novca što, nažalost, takođe nije rijetkost među djecom. Važno je izdvojiti kao poseban vid vršnjačkog nasilјa internet ili digitalno nasilјe, s obzirom na trend pretjerane upotrebe i ovisnosti o mobilnim telefonima koja je poput epidemije zahvatila djecu, a koja je možda u poslјednje vrijeme i najčešći medij za ispolјavanje vršnjačkog nasilјa. Djeca sate koje provode na mobilnim telefonima nerijetko koriste i za komunikaciju preko različitih društvenih mreža i četova, kada ogovaraju drugu djecu, objavlјuju privatne podatke ili neistine, šalјu uznemirujuće slike ili pornografiju, lažno se predstavlјaju, vrijeđaju druge, šalјu okrutne, katkad i prijeteće poruke, kreiraju internetske stranice koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun druge djece. Ovaj vid vršnjačkog nasilјa ima ujedno karakteristike ostalih oblika (psihičkog, emocionalnog, socijalnog, seksualnog), a kod djece ostavlјa znatno teže poslјedice ukoliko se ne prijavi, prepozna i adekvatno odreaguje u smislu saniranja nanesene štete, jer uklјučuje veći broj djece svjedoka, u javnom je mediju i teško se zaštititi. Važno je naglasiti da u poslјednje vrijeme, nakon intervencija koje preduzimamo po prijavi, dosta često prepoznajemo reaktivnu agresiju kod djece. Te prijave se odnose na slučajeve kada na obje strane imamo počinioca i žrtvu. Dijete nakon što bude napadnuto, brani se od napada drugih gdje, u konačnici, i ono nasilno odreaguje. Nerijetko dobijemo i saznanja da se za nasilјe znalo i ranije, ali niko nije odreagovao ili nije adekvatno odreagovao, što dovodi do kontinuirane izloženosti djeteta nasilјu i težih poslјedica po njegovo psihičko i emocionalno stanje, ali i socijalno funkcionisanje. Kao roditelјi često smo skloni da djecu usmjerimo da ne napadaju prvi, ali da se u situacijama kada budu napadnuti brane. Nasilan odgovor na nasilјe nije rješenje i može takođe imati ozbilјne poslјedice po sve učesnike, tako da je preporuka uvijek zaštititi se, udalјiti sa mjesta događaja, prijaviti i potražiti pomoć.
Slučajeve poput omalovažavanja, ismijavanja, zadirkivanja, vrijeđanja i ignorisanja djeca najčešće ne prijavlјuju. Zašto?
– Ovakav način komuniciranja između djece se, nažalost, normalizovao i toliko proširio da mislim kako ne postoji učenik koji tokom školovanja nije doživio ili počinio ovakav vid vršnjačkog nasilјa. Iz tog razloga ovakva ponašanja se jako teško otkrivaju i saznanja o tome dobijemo ukoliko takva ponašanja predugo traju, te se kod djeteta pojave određene simptomatologije koje upućuju da je žrtva vršnjačkog nasilјa. Djeca nažalost znaju biti surova i nemilosrdna, te bilo koja različitost može biti negativno iskomentarisana: od fizičkog izgleda, ličnih karakteristika djeteta, posebnih rezultata kod odlikaša i talentovane djece, određenih poteškoća ili razvojnih smetnji ukoliko ih dijete ima. Način odijevanja, telefon koji imaju, socijalni i ekonomski status često su uzrok ismijavanja koja djeca svakodnevno trpe. Djeca su, nažalost, previše i svakodnevno izložena ovakvim situacijama da možemo reći da ih više ne primjećuju, ne uviđaju koliko su neprimjerena i iz tog razloga ih i ne prijavlјuju. U težim slučajevima izloženosti vršnjačkom nasilјu, djeca se plaše nasilnika, nemaju povjerenja da će se nešto promijeniti i da će ih neko zaštititi ukoliko prijave.
Koje posljedice vršnjačko nasilje ostavlja na djecu?
– U kontekstu ideja i vizija stvaranja društva bez nasilјa, učenja nenasilnih načina rješavanja konfliktnih situacija, razvijanja tolerancije, učenja empatije, bilo koji vid nasilјa je neprihvatlјiv i štetan. Vršnjačko nasilјe ostavlјa brojne poslјedice na zdrav emocionalni, psihofizički i socijalni razvoj djece, remeteći svakodnevno funkcionisanje djece kako u školi tako i u porodičnom okruženju. Dijete koje je izloženo bilo kom obliku vršnjačkog nasilјa, može razviti niz tjelesnih simptomatologija te često odsustvuje sa nastave, jer ga boli stomak, glava, nema volјu za učenje, povlači se u sebe, ima poteškoće u koncentraciji i pažnji, gubi apetit, ima probleme sa snom. Vremenom ova djeca se povuku u sebe, izbjegavaju kontakte sa vršnjacima, imaju nisko samopouzdanje te ako se na vrijeme ne prepozna i reaguje u smislu zaštite djeteta, ono trpi ogormnu štetu, a u nekim slučajevima pokuša i samoubistvo. Vršnjačko nasilјe ostavlјa poslјedice i na djecu koja ga čine, u smislu da razviju sklonost agresivnom ponašanju, da su uslјed toga često u sukobu sa zakonom, krše pravila i norme te su konstantno kažnjavani. Zanimlјivo je da su u velikom broju slučajeva i ova djeca u nekom periodu njihovog života bila izložena nasilјu. Poslјedice ostaju i na djecu koja su posmatrači, odnosno svjedoci koji osjećaju stid, jer nisu reagovali, a takođe i strah da mogu biti slјedeći.
Kako reagovati i zaštititi djecu od vršnjačkog nasilјa?
– Roditelјi su najčešće prvi koji mogu primijetiti da se nešto dešava sa djetetom, da se vraća kući uplašeno, nesretno, pocijepanih knjiga ili odjeće, bez novca za koji nema objašnjenje u šta ga je utrošio, sa modricama ili ogrebotinama. Nastavnici takođe ne smiju zanemariti kod učenika neka od ponašanja koja ukazuju da su izloženi vršnjačkom nasilјu, ali i prepoznati kod djece prva odstupanja od očekivanih i prihvatlјivih ponašanja kako bi se blagovremeno reagovalo. Sva nasilna ponašanja je važno prijaviti i procesuirati u skladu sa pravilnicima i odredbama koje regulišu postupanja svih institucija koje rade sa djecom. Adekvatan odgovor, odgovarajuća mjera i sankcija, pružena zaštita, podrška i pomoć sprečavaju znatno veću štetu koja može nastati kod djece. Odgovornost je na svima nama, od roditelјa, škole, svih sistema i institucija koje dolaze u kontakt sa djecom. Odgovornost je i na medijima koji imaju obavezu pravilnog načina izvještavanja i pisanja o konkrentnim situacijama, ali i promovisanja pozitivnih primjera koje moramo isticati. Obaveza svih nas je da djelujemo preventivno prije nego što se nasilјe uopšte dogodi, u smislu zaštite sigurnosti i bezbjednosti sve djece. Prevenciju vršnjačkog nasilјa moramo početi provoditi na nižim uzrastima djece, još kod učitelјice na način da se uče empatiji, drugarstvu, solidarnosti, poštovanju i nenasilnom reagovanju. Posebnu obavezu i odgovornost imamo u situacijama kada se nasilјe već dogodilo, na način da osuđujemo ponašanja koje je dijete ispolјilo. U obavezi smo zaštititi i pomoći kako djetetu žrtvi tako i počiniocu nasilјa, ali i ostaloj djeci. Svi mi imamo profesionalnu, moralnu, lјudsku i roditelјsku obavezu da stvorimo uslove da se svako dijete osjeća zaštićeno i sigurno u školi, porodici i svojoj životnoj sredini.
ODGOVORNOST NA RODITELjIMA I NASTAVNICIMA
U toku 2024. godine Centar za socijalni rad evidentirao je 11 žrtava vršnjačkog nasilјa, od kojih devet muškog i dvije ženskog pola te 12 počinilaca (10 muških i dvije ženske osobe).
– Odgovornost je na svima nama da, kao roditelјi, pozitivno utičemo na vlastitu djecu, da iz porodice ponesu vrijednosti i uvjerenja koja će ih spriječiti da se neprihvatlјivo i nasilno ponašaju, ujedno djelovati protektivno u smislu da ne ispolјavaju ovakva ponašanja, ali i da se znaju zaštititi, pravilno reagovati i hrabro prijaviti. Roditelјi su najčešće prvi koji mogu primijetiti da se nešto dešava sa djetetom, da se vraća kući uplašeno, nesretno, pocijepanih knjiga ili odjeće, bez novca za koji nema objašnjenje u šta ga je utrošio, sa modricama ili ogrebotinama. Nastavnici takođe ne smiju zanemariti kod učenika neka od ponašanja koja ukazuju da su izloženi vršnjačkom nasilјu.
