Svih devetoro stradalih đaka u masakru u OŠ “Vladislav Ribnikar” na čelu sa čuvarom velikog srca bili su jedinstveni na svoj način.
Gimnastičarka Bojana, hip-hoperka Ana, slikarka Mara, budući kardiolog Adriana, odbojkašica Ema, balerina Katarina, buduća modna kreatorka Angelina, pijanista Andrija, fizičarka Sofija i vatreni simpatizer beogradskog kluba “Partizan” Dragan. Svako od njih imao je velike snove, vjerovao je da će sutra biti bolji nego što je bio juče. Čvrsto su se uzdali da će uspjeti u svojim misijama.
Tog 3. maja 2023. godine krenuli su u školu uzbuđeni oko fotografisanja za almanah, a roditelji su ih ispratili ni ne sluteći da će taj poljubac ili zagrljaj biti poslednji. Od tada, ostalo im je da žive sa bolom i sjećanjima na ono što ih podsjeća na njihove najbliže.
Dragan Vlahović (53), školski čuvar
Bio je najmlađe dijete u porodici. Prije nego što se zaposlio u školi radio je kao radnik obezbjeđenja u ambasadama. U Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” proveo je skoro deset godina. Svaki dan je na ulazu, obučen u teget uniformu, dočekivao đake i svakog od njih je znao po imenu. Sa dječacima je razmjenjivao sličice fudbalera. On je volio djecu, a i ona su voljela njega.
– Dragi čika Dragane, nedostajaće mi svako tvoje dobro jutro, svaki tvoj osmijeh, svi naši mali razgovori, naše skupljanje sličica, moje bježanje sa časova. Kad dođem u školu ti uvijek obezbijediš da mi dan bude radostan, uvijek me oraspoložiš koliko god ja bila tužna… Ali sada tebe nema više da me tješiš. Voljela bih da me vidiš kada uspijem. Tvoja Tara – napisala je u Knjizi žalosti jedna od učenica.
Osim velike ljubavi prema djeci, volio je i “Partizan”.
– Dočekivao je djecu na upisu u školi. Prvo pitanje mu je uvijek bilo: “Za koga navijaš?”. Ako dijete kaže: “Partizan”, on odgovara: “Baci kosku”. Ako kaže: “Zvezda”, on mu uzvrati: “Hajde, pitaću te za dva mjeseca opet, bićeš ti moj vatreni navijač” – ispričala je za BBC Radica Vlahović Jovičić, Draganova sestra.
Bojana Asović (11), odjeljenje V/2
Djevojčica braon kose i očiju, sa osmijehom od uva do uva, plijenila je svojom dobrotom. Bila je kreativna i brižna, i umjela je savršeno da crta.
– Svijet boja je bio njen svijet u kome je uživala – rekla je njena učiteljica Jelica Vasiljević.
Voljela je kvizove, omiljeni joj je bio “Slagalica”. Bila je perfektna u igrama Slagalica, Moj broj i Asocijacije. Omiljeni predmet joj je bio francuski, a trenirala je gimnastiku.
Ana Božović (11), odjeljenje V/2
Hip-hoperka koja je bila veselo i neopterećeno dijete. Uvijek je širila sreću i ljubav prema drugima. Borila se za pravdu i stalno je štitila slabije od sebe. Bavila se tekvondoom, umjela je da stoji na glavi i živjela je okružena ljubavlju brata i roditelja. Imala je karakter, jak i dobar. Bila je vrlo odlučna. Ako nekome padne lopta na drvo, Ana je bila prva koja će da se popne da je spusti. Željela je da se igra i da se druži.
Mara Anđelković (13), odjeljenje VII/2
Ima stariju sestru i mlađeg brata. Svi su je prepoznavali po velikim naočarama. Trenirala je karate, imala je plavi pojas, a odlično je i skijala. Voljela je masline i nudle koje je sama spremala. Bila je vrijedna, uredna i pomalo svojeglava. U posljednje vrijeme je voljela K pop. Divno je crtala, a planirala je da upiše Dizajnersku školu i da poslije studira na Fakultetu likovnih umjetnosti. Imala je dosta drugara. Najbolja drugarica joj je bila Vida, a puno se družila i sa Andrijom Čikićem.
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Adriana Dukić (14), odjeljenje VII/2
Adriana, zvana Adri ili Anči. Smeđokosa djevojčica živjela je u Francuskoj sve do godine prije užasa kada su se porodično vratili u Srbiju. Bila je zrela, odgovorna i voljela je da pomaže. Bratu je bila podrška, sestri uzor. Htjela je da bude doktorka da bi izliječila deku koji je imao problema sa srcem. Željela je da bude kardiolog. Bila je nasmijana i šaljiva. U Francuskoj je učila drugarice iz cijelog svijeta da igraju kolo. Najbolja drugarica joj je bila Angelina Aćimović.
Ema Kobiljski (13), odjeljenje VII/2
Djevojčica braon kose je kćerka Nine i Dragana Kobiljskog, odbojkaškog trenera i bivšeg igrača. Trenirala je odbojku. Bila je vesela, vrcava, domišljata, maštovita sa puno pozitivnog mangupluka, ljevoruka, brljava u pisanju. Ponekad je miješala latinicu i ćirilicu, vadeći se da je važnija suština. Ema je bila odgovorna i svoju mlađu sestru Milu je vodila na trening.
Katarina Martinović (12), odjeljenje VII/2
Katarina, zvana Kaja. Bila je nježna balerina braon kose i očiju. Radovala se 13. rođendanu više nego psu kojeg je tada trebalo da dobije. Voljela je bijelu i roze boju lala. Znala je tri jezika – srpski, francuski i engleski. Pohađala je dvije škole – baletsku “Lujo Davičo” i osnovnu “Ribnikar”.
Angelina Aćimović (14), odjeljenje VII/2
FOTO: MITAR MITROVIĆ, PRIVATNA ARHIVA / RINGIER
U porodici su je zvali Ginče. Bila je umjetnik u duši. Crtala je intenzivno od pete godine. Željela je da bude modna kreatorka zbog čega je pohađala dodatne nastave dizajna. Učila je da stvara odjeću i nakit, a brend bi joj se zvao – Angelina. Žarko je željela da ima psa. Tata Anđelko se tome protivio nizom argumenata, a ona je tri godine uporno radila na rješavanju svih problema. Na kraju je i uspjela. Zoja, lagoto romanjol je postao novi član porodice. Željela je da bude odlična matematičarka i da učestvuje na takmičenjima. Ne zbog medalja, već zbog izazova. Željela je da postane i inženjer. Tokom 2023. godine planirala je da pređe u VII/4, da uradi domaći prije vikenda, da uči na vrijeme i krene na časove engleskog (6 časova minimum). Plan joj je bio da jednom nedjeljno jede slatko, 4 puta nedjeljno ima kućne treninge, pročita 4 knjige (jednu na engleskom), proda i napravi kolekciju svog brenda, proslavi rođendan u obliku “žurke sa muzikom, klopom i minumum 15-oro bliskih prijatelja”, ali i da skupi 80 evra za tri mjeseca.
Andrija Čikić (14), odjeljenje VII/2
Andrija (14). Talentovani mladi pijanista i kompozitor. Klavir je svirao od šeste godine, a sa 13 godina je napisao kompoziciju “Emocije”. Bio je veselo dijete, zainteresovan za sve. Volio je da istražuje. Umio je da daje i da primi ljubav. Višestruko je nagrađivan, nastupao je na više koncerata i učestvovao na međunarodnim takmičenjima. Bio je đak generacije Muzičke škole “Stanislav Binički”. Sa 13 godina je pohađao prvi razred Srednje muzičke škole “Josip Slavenski”. San mu je bio da svira u Karnegi holu. O njegovom velikom muzičkom talentu su govorili i najveći svjetski muzičari poput Plasida Dominga i Stjepana Hausera.
FOTO: RINGIER
Sofija Negić (13), odjeljenje VII/4
Djevojčica sa zelenim pramenovima u kosi obožavala je muziku. Posebno Bitlse i Motorhed. Bilo joj je važno samo da izražava ono što ona želi, odnosno da se vidi da je “muzički obrazovana”, kako bi ona to rekla. Muziku je slušala od jutra do mraka, slušalice su joj bile sve vrijeme oko vrata. Uživala je u crtanju, video igrama poput Majnkrafta i u kartama.
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Imala je talenta za hemiju, matematiku i fiziku i spremala se za takmičenja. Htjela je da upiše Petu beogradsku gimnaziju jer tamo imaju “Lenondan” – dan koji je posvećen Džonu Lenonu iz Bitlsa, prenosi Blic.
