Prije nego što posumnjate u sebe ili prije nego što padnete u depresiju dobro slušajte vašeg sagovornika i prisjetite se sinteze o zdravom komuniciranju

Gledati, vidjeti, sagledati, zapamtiti, koliko svaka ova riječ upućuje na različite pojmove nekih aktivnosti koje su slične ili iste. A tek one slušati, čuti, razumjeti, dogovoriti se predstavljaju pravu razliku u kvalitetu odnosa i života. Sav kvalitet života odnosi se na našu moć spoznavanja i prenošenja naših osjećaja drugima. Bilo da se radi o djetetu, mužu, studentu…

Sve patologije iz psihologije i psihijatrije vrte se oko te nemoći da se nađe “prava riječ” da bi se izrazili naši osjećaji, naše misli, želje i strahovi.

Ovisnost o drogi, kockanju, alkoholu, seksu ili bilo kojoj drugoj opsesiji vezana je izvorno za nekomuniciranje, a dovodi do depresije i drugih nizova patoloških situacija.

Svi znamo da nije lako uhvatiti i sabrati lične misli, pogotovo kad se radi o osjećajima koji su bliski, a nerazumljivi kao recimo ljubav i mržnja, strah i želja, sumnja i povjerenje. Lako je to onim slatkorječivima, uglađenima koji uvijek odgovaraju pristojno, a nikad ne znaš šta zaista misle.

Ako je teško spoznati nešto o nama i uspjeti to iznijeti na površinu, možemo zamisliti koliko nam onaj drugi može biti stran i “nedohvatljiv”. Svi mi imamo naše “arhetipove”, koji nam nude neke elemente iz naše primitivne prošlosti sa kojima se još služimo, a da ih i ne poznamo. Taj arhaični, primitivni tip kome pripadamo ili koji pripada nama nije razumni dio naše duše, on je ona tamna naslaga u crnoj zemlji, on je ono naše “panonsko more” iz kojeg vijekovima možemo da crpimo i vadimo ono što ćemo znati koristiti. Ma kako bilo, naš arhetip nas vodi, ili bolje reći on nas “navodi” da u nekim stvarima uspijevamo bolje ili gore. Ali, pošto smo mi kompleksna bića naše “se” koje predstavlja “sebe” kao biće koje je vijekovima sakupljalo iskustva, osjećaje, želje i snove, a koje je moralo da se prilagođava i prekrštava bog zna kojim silama, silnim ljudima i sudbinama da bi u raju postala ta jedina, povezana sa kosmosom, a enigmatična samoj sebi.

Tek ti “tragovi pored puta”, kako bi rekao Andrić, mogu nas voditi ili reći, možda, da to nije naš put.

Kako uspjeti da se oslobodimo straha i da dođemo do razumijevanja bar s onima do kojih nam je stalo?

Često se parovi “nasuču” na greben nerazumijevanja, ali to se lako može dogoditi i na poslu i u svim relacijama socijalnog života. Taj nesporazum, to nekomuniciranje sroza totalno našu energiju, našu vitalnost i na kraju duševno zdravlje.

Jedan od mojih omiljenih profesora Đuliemo Đulota napravio je jednu malu sintezu, koju sam ja već davno uvela u svoju knjigu “Eros i Logos”, o tome kako na jednostavan način prepoznati u našem sagovorniku nekoga ko će nas obmanuti ili zaludjeti. Naravno, trebalo bi početi od nas, ali kako narod kaže “lakše je vidjeti trun u tuđem oku, nego…”, pa iz tog razloga navešću nekoliko osnovnih modusa komuniciranja:

1. Prihvatiti razgovor sa drugim, što znači dati šansu da se dođe do prilagođavanja i do razumijevanja, premda su mišljenja različita.

2. Može se odbiti bilo kakav dijalog, a to će u jednom paru dovesti do svađe ili nerazumijevanja.

3. Izbjegavati razmjenu, dijalog, navodeći ove izgovore: boli me glava, umoran sam, puno sam radio, nemoj me sad, nije vrijeme i slično, i tu dolazi do neuroze, ona je loša pojava kod osobe koja je više uložila snage i emocije u odnos.

4. Prihvatiti naizgled razgovor, ali umalovažavati sagovornika, dovesti drugog u kontradikciju ili svoje vlastite argumente negirati izrekama “šalio sam se”, “ti me nikad ne razumiješ” ili “da si ti ona žena koju sam ja zamišljao” ili preskakati s jedne teme na drugu (samo da njegova bude zadnja) ili zatvoriti razgovor sa “znala je moja mama da ti nisi žena za mene”. U ovom posljednjem slučaju ovakav način komuniciranja dovodi do teških mentalnih, nervnih, psihosomatskih oboljenja jedne osobe u paru ili do duševnih poremećaja čitave familijarne zajednice, naravno spasava se onaj patološki manipulator ili narcis o kome smo svojevremeno već nešto pisali.

5. Na kraju, prije nego što posumnjate u sebe ili prije nego što padnete u depresiju, dobro slušajte vašeg sagovornika i prisjetite se ove male sinteze o zdravom komuniciranju.

NN/Nada Sabadini