padljiva je tišina beogradskih medija o protestima u Crnoj Gori! Namjerno ne kažem: protestima opozicije, jer ponajmanje je važno ko je poveo narod na ulice. Na ulicama je narod, i to je jedino važno! Na ulicama Podgorice danas se brani i Srbija, jer ti ljudi jesu Crna Gora, a ne Montenegro, jesu luča i korijen koji Đukanović godinama pokušava da ugasi i satre, čineći od Crne Gore nakaradnu slikovnicu koju su ilustrovali i ispisali netalentovani i nemušti umjetnici bezličja!
Ja sam, evo, Srbin iz Crne Gore, Morače! Pisale su se Medenice i kao Srbi, a ginuli za Crnu Goru, i kao Crnogorci, a skapavali za Srbiju, pa što se mene tiče nema gluplje podjele od te na Srbe iz Crne Gore i Crnogorce, jer problem su “Montenegrini”- ništa što bi htjelo da bude sve! Isprdak koji bi da se nametne kao miris Crne Gore. Pljuvačka što se gura među talase da zamijeni onu predivnu pjenu kad se talas slomi o obalu. Kamen kojim se tjeraju goveda, a umislio je da je biser. Glupost koja sebe samu iz dana u dan demantuje, gnušajući se sebe od juče, a mrzeći ono na šta će ličiti sutra! E, protiv te gluposti je ustao narod Crne Gore, i to se mora poštovati i pominjati!
Nije smjena Mila Đukanovića tek politička borba, već vapaj Crne Gore da se razum vrati u naša brda, u sinjavinu našeg mora, u gusle koje toliki s prezirom pominju, a koje su najveća i najčasnija bogomolja i Srbije i Crne Gore, jer samo je njihov glas istina koja se ne može tumačiti dvojako!
Zato je sramotna tišina o podgoričkom grudobranu, jer izdrži li on, spasće i Srbiju, a padne li, dugo će se još plima laži i obmana prelivati iz Podgorice u Beograd, čineći da se samo dvojica ljudi savršeno razumiju: Milo i njegov ovdašnji “perjanik”. A narodi skapavaju kao paščad na ulici, ubijeđeni da će sutra, za koji vijek, postati epohalno arheološko otkriće, a ne tek prašina iz davnina, ona koju u bari sperete s đonova!
U Crnoj Gori se danas postavljaju granice da ih više ne bude! Granice u svijesti, razumu, jeziku, vjeri, korijenu, u grobovima koje su nam ostavljeni kao međaši, da se zna gdje su dovijeka prepleteni pupčanici Crne Gore i Srbije! Budala je bilo i biće, ali niko ne smije poreći da su se oduvijek dvije države branile jedna u drugoj i jedna za drugu! Zato Srbija ne smije da ćuti, koliko god istom jadu kumovale ovdašnje i ondašnje velmože! Zaćuti li, oprostiće Milu što je priznao Kosovo i Metohiju, a onda osta samo Montenegro, a Srbije nigdje, nigdje i Crne Gore! Progovori, Srbijo, da sutra ne bi zamuckivala zašto si danas ćutala! Na ulicama je narod, a narod se ne smije poricati!
