Mnogi literarni sladokusci ostali su nezadovoljni kada su, nakon čitanja više stotina uzbudljivih stranica “Vaskrsenja”, genijalnog romana Lava Tolstoja, u završnici zatekli podsjećanje na deset Božjih zapovijesti iz Svetog pisma. Bez obzira na odnos prema religiji, takav finiš djelovao im je kao naglo ateriranje nakon dugog leta, pa čak i poput neobične intervencije cenzora iz carskih vremena u toj zemlji, s kojima velikan iz Jasne Poljane nije baš imao sjajne odnose.
Međutim, takav čudan osjećaj, sasvim sigurno, ne bi obuzeo svjetovne učesnike sastanka patrijarha Irineja s vodećim političarima iz Republike Srpske u Bijeljini da su imali dovoljno vremena da se udube u teme koje, nažalost, nisu dominirale na tom susretu. Naravno, apsolutno nema ničeg spornog u onom što je poglavar Srpske pravoslavne crkve zatražio od ovdašnjih stranačkih lidera, ni kada je u pitanju ravnopravan položaj SPC sa Islamskom zajednicom u aktuelnim zakonodavnim procedurama u BiH, ni kada se radi o apelu da se prestane s govorom mržnje na političkoj sceni Srpske.
Ali, uz dužno poštovanje prema patrijarhu Irineju, imperativ izlaganja pred takvom publikom jeste krenuti od podsjećanja na osnovne istine. A one su sadržane upravo u Božjim zapovijestima iz Biblije, koje ne bi mogao da ospori iole trezven i dobronamjeran pravoslavac, katolik, ali i musliman, ateista i agnostik u ovoj zemlji. Dakle, bijeljinsko okupljanje bilo je pravo mjesto za posvećenost mudrim porukama, istim onim koje u Tolstojevoj knjizi ostavljaju utisak “krivog srastanja”.
Dobro, nije da su šefovi vodećih partija u Srpskoj nekakvi Luciferi, daleko bilo. Samo, problem je u tome što Božje zapovijesti tretiraju veoma selektivno. Recimo, veoma im se dopada prva zapovijest: “Ja sam Gospod tvoj i nemoj imati drugog Boga osim mene”. Nije im mrska ni treća zapovijest: “Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svoga”. Ipak, druga zapovijest čini ih nesrećnim, jer kvari njihove vlastite projekcije u kojima sami sebe vide kao figure na koje se odnose ove rečenice. “Ne pravi sebi idola niti kakva lika, nemoj im se klanjati niti služiti”!? Iz njihovog ugla, to je besmislica, očigledno nastala u vrijeme kada je globalna, regionalna i lokalna višepartijska arena bila tek u povojima.
Tu već postaje uzaludno očekivati njihovo udubljivanje u šestu, osmu ili desetu zapovijest. “Ne kradi”, “Ne ubij” i “Ne poželi ništa što je tuđe”, prema svemu što znamo, bar kada je o srednjoj odrednici riječ, nisu sporne ni za njih. Ali, jeste sporan za većinu ostalih, običnih smrtnika, nezainteresovan odnos ljudi koji donose najkrupnije odluke u RS prema ambijentu rasprostranjenog lopovluka, ali i neriješenih ubistava, od Milana Vukelića pa nadalje. A najspornije jeste to što se patrijarhovi (bez)grešni sagovornici iz RS, kad god se suoče s tim pitanjima, prisjećaju četvrte zapovijesti, koja govori o tome da je “sedmi dan za odmor”. Nažalost, shvate da ne postupaju ispravno tek ako ih ovozemaljske instance podsjete na devetu zapovijest: “Ne svjedoči lažno na bližnjega svojega”!
