Ništa ne može da oslika karakter neke nacije, naroda ili čitavog podneblja kao vicevi na njihov račun, a karakter svih naroda koji žive na ovom parčetu zemaljske kugle, prije svega srpski, oslikava sljedeći vic.
Došao, veli, Bog kod Srbina i kaže mu:
– Ispuniću ti jednu želju. Ali, pazi, šta god poželiš da ti ostvarim, tvom komšiji moram duplo!
Zamislio se Srbin, pa zamoli Svevišnjeg da mu ostavi jedan dan da odluči. I legao tako i razmišlja:
– Imam dvoje djece, ako tražim od Boga da im napravi po kuću, komšiji će četiri! Ako tražim da im kupi po dobro auto, komšiji će kupiti četiri, ako tražim po milion maraka, komšija će dobiti četiri…
I u toj muci i razmišljanju provede čitavu noć. Kad je svanulo, kuca Svevišnji i s vrata ga pita je li odlučio šta želi. Sliježe Srbin ramenima i kaže:
– Jesam! Hajde ti meni izvadi jedno oko!
Iako djeluje groteskno, za narod(e) kod kojih važi poslovica “nek komšiji crkne krava, pa ne mora ni moja biti zdrava”, narečeni vic zvuči krajnje vjerodostojno. Pogotovo ako se pod komšijom ne podrazumijeva onaj baš prvi komšija od koga se pozajmljuju “fildžan kafe” ili “šoljica ulja”, već onaj s druge strane međuentitetske granice.
A kad se cijela stvar prebaci na politički teren, valjda je i najvećim laicima jasno da su komšijski odnosi na relaciji RS-FBiH, odnosno Banjaluka-Sarajevo, i mnogo gori. Drugim riječima, zvaničnici iz Banjaluke bi sigurno poželjeli istu želju kao i njihov sunarodnik iz vica, ali je problem što bi iz političkog Sarajeva od “svog” Svevišnjeg vjerovatno tražili da im izvadi oko, odsiječe uvo i odstrani po jednu ruku i nogu, kako bi od RS ostao samo trup.
Umjesto Svevišnjeg, za te potrebe im trenutno služe pravosudne institucije sa sjedištem u Sarajevu, pa preko Ustavnog suda BiH žele Srpskoj da “odsijeku” rođendan, a preko Suda i Tužilaštva BiH da uklone “zdravo tkivo”, odnosno da pohapse one koji su najzaslužniji za njeno stvaranje. Nažalost, njihove želje nisu od juče, od prije godinu dana ili od ulaska Saveza za promjene u vlast na nivou BiH, već su konstanta od 9. januara 1992. godine. U realizaciji tih želja nekada su im pripomagali današnji arhineprijatelji, zbog čega se sa Baščaršije uz hvalospjeve SZP-u čuje i pjesma “nisam kriva, komšije su krive, što nas dvoje zavadiše, Mile”.
