Lamentiranje stare postave EU nad BiH ove godine je zamijenio euforični zanos o napretku zemlje na evropskom putu. Iz dana u dan bh. javnost se zapljuskuje pohvalama i ohrabrenjima koja dolaze od novih karijernih predstavnika zvaničnog Brisela, koji nam čestitaju galopirajući napredak i savršen štimung na evropskom kolosijeku.
Osjećate li blagodeti radikalnih zaokreta koje BiH pravi dok grabi ka središtu evropske zajednice? Da li bolje jedete dok tipuju datume podnošenja aplikacije za kandidatski status? Ispaljujete li konfete zbog promjena koje je u vaš životni standard unijela “agenda”? Ni ja. Jer reforme ne postoje. Postoje formalni potezi koje su povukli predstavnici bh. vlasti u posljednjih nekoliko mjeseci, te politička odluka nove generacije srednjovječnih briselskih funkcionera da se njihova diplomatska karijera ne spotakne na tako banalnim pitanjima kao što je BiH.
Takozvanom “promjenom kursa” prema Balkanu, a posebno prema BiH, otvara im se prostor da ostvare što dalji domet u profesionalnom usponu. Ukoliko nastave da nariču nad BiH, rizikuju da dožive sudbinu svojih prethodnika. Ko se još sjeća Pitera Sorensena, čiji je mandat u BiH doživio potpuni fijasko. Glib u kojem je zatekao zemlju 2011. godine bio je samo produbljen tri godine kasnije, kada ju je napustio. Za to vrijeme Crna Gora je završila analizu usklađenosti sa zakonima EU, Srbija dobila status kandidata i počela pregovore, a Hrvatska postala članica EU.
Nije ovaj danski diplomata jedini koji se okliznuo na bh. terenu, a onda nestao iz visoke evropske politike. Kao što, vjerovatno, Lars Gunar Vigermarku ne pada na pamet da doživi Sorensenov sunovrat, ni Johanes Han nema namjeru da reprizira fijasko Štefana Filea. Tokom svog mandata File je više puta vodio maratonske pregovore sa bh. političarima o sprovođenju presude “Sejdić-Finci”. Bezuspješno. Posjete BiH je napuštao uz poruke: “Ovo nije moja prva besana noć zbog BiH. Ovo nije bio samo moj neuspjeh. Sramota je da dolazi do ovakvog neuspjeha”. Tako je govorio File, i tako sigurno ne namjerava da govori Han, o čemu svjedoči i činjenica da za ovih godinu dana gotovo nije ni spomenuo ovog najpoznatijeg Roma i Jevreja u BiH, iako je njihova diskriminacija i dalje neriješena. Umjesto toga, kao što je nedavno za naš list ocijenio analitičar Zekerijah Smajić, svi su postali “bezgranične hvališe”, a sve učestalije priče o radikalnim pozitivnim promjenama na putu ka EU su sastavni dio racionalnog nagona za samoodržanjem u politici.
