Djeda Mraz je uoči novogodišnjih praznika, ipak, pokucao na vrata teško oboljeloj, nepokretnoj i siromašnoj prijedorskoj braći Aleksandru i Danijelu Vujnoviću, i donio im poklon od 10.000 KM!
Zapravo, riječ je o novčanoj donaciji koja je nedavno stigla iz Kabineta predsjednika RS.
– Mi smo nakon Pressovog članka o našoj situaciji još u novembru primili telefonski poziv iz Kabineta predsjednika RS, odakle su obećali pomoć. Iskreno, nismo se nadali ovolikom iznosu, ali svakako želimo da u ime djece zahvalimo gospodinu Miloradu Dodiku i njegovim ljudima iz kabineta, vašem listu koji je sve pokrenuo, kao i brojnim dobrim osobama iz zemlje i inostranstva koje nam ovih dana pomažu. Od mnogih je već stigla novčana pomoć, dobili smo novi akumulator za respirator sa kiseonikom bez kojeg Aco ne može da diše, a imamo obećanja i da će nam biti obezbijeđeni rezervni respirator, monitor za praćenje vitalnih životnih parametara, medicinski materijal… – kaže Davor Vujnović, otac Ace (23) i Danijela (19), koji boluju od neizlječivog Dišenovog tipa mišićne distrofije.
Smrt nastupa do 25. godine!
Aco i Danijel, koje smo danas posjetili, rođeni su zdravi. Ništa nije nagovještavalo da će bolovati od neizlječive Dišenove progresivne distrofije mišića zbog koje do 25. godine života nastaje smrt obično usljed teškog zapaljenja pluća, aspiracije hrane ili akutne dilatacije želuca.
– Uprkos svemu, osnovnu školu su završili kao vrlodobri đaci. Međutim, činjenica da im polako stradavaju svi pa i srčani mišić govori da im samo kvalitetnom njegom možemo produžiti život – kažu Vujnovići.
Neprocjenjivi gestovi
On ističe da će im ova pomoć donijeti materijalnu sigurnost u smislu nastavka liječenja i njege sinova, a posebno Aleksandra, koga zbog narušenog imuniteta najmanja viroza može odvesti u smrt.
– Sve ovo nam vraća nadu da postoje dobri i humani ljudi. Takođe, nadamo se da će ovakvi problemi u budućnosti biri sistemski rješavani jer, pored Ace i Danijela, ima mnogo druge siromašne djece, omladine i ljudi koji pate od teških i rijetkih bolesti, a trebaju pomoć – kažu Davor i njegova supruga Miladinka.
Oni otkrivaju da su njihovi sinovi pravi borci za život i da su i te kako svjesni da im ljudi pomažu.
– Ne mogu da govore, ali znaju za to i zahvalni su. Inače, velika stvar je što ih ponovo posjećuju drugovi i drugarice od kojih je malo ko znao kako žive. Evo, Acine prijateljice, koje sada rade ili studiraju, redovno dolaze i tome se mnogo obradovao jer ga godinama niko nije obilazio… Bile su nam i žene iz Švedske i DNS-a, i sve to su neprocjenjivi gestovi koji se nikakvim novcem ne mogu obezbijediti. To mnogo znači – napominje ovaj bračni par.
Podsjećamo, zbog bolesti njihovih sinova kod Vujnovića je godinama kao na bolničkom odjeljenju za intenzivnu njegu, pa nemaju miran san i u smjenama dežuraju 24 časa dnevno da se Aleksandru ne bi začepila kanila na respiratoru, tj. da se ne bi ugušio.
– I dalje se borimo s Aleksandrovim dekubitusima, dok Danijel još može rukama, iako je i njemu iz dana u dan sve teže – otkrivaju Vujnovići.
Vezani za djecu
Oni su ranije bili primorani da bukvalno prose po Prijedoru, mole i pišu molbe za pomoć jer im za djecu mjesečno treba samo sterilnih gaza u iznosu od 80 KM, a gdje su lijekovi za srce i protiv bolova, flasteri, fiziološka otopina, alkohol za dezinfekciju, hrana…
– Više nismo u mogućnosti da radimo i zaradimo kao nekada jer smo potpuno vezani za djecu zbog pogoršanog stanja. Ipak, nadamo se da će biti bolje – kažu u ovoj porodici koja živi od nekoliko stotina maraka mjesečno na osnovu tuđe njege i pomoći, a imaju i 50 KM od posla vođenja papira za zajednicu etažnih vlasnika u svojoj zgradi.
