Da li je bez elite moguće napraviti modernu pravnu državu? Srbima je ova dilema suvišna, iz prostog razloga što njen značaj ne prepoznaju. Jer, Srbi već dva vijeka žive u nepredvidivom i razbarušenom hajdučko-revolucionarnom miljeu, gdje svi jednako vrijede i svakog trena neko od jednakih može postati alfa mužjak. Hoću da kažem da već dva vijeka Srbi s obje strane Drine žive kao nedefinisana socijalna grupa bez namjere da uspostave klasno društvo.
Više od dva vijeka živimo u čoporu. I dalje se držimo one narodne: “Lakše je pljačkati karavane nego tkati svilu.” Taman tih 200 godina kaskamo za Evropom. Vjerujem, zapravo, da bi plebs i pristao da uspostavimo klasno društvo, ali naši politički baroni ubjeđuju nas da to nije dobra ideja. Njima nikako ne odgovara da Srbija i Srpska naprave klasno društvo, a samim tim i pravnu državu, jer u tom slučaju oni ne bi bili iznad svih zakona i same države, što danas jesu. Njima elita nije potrebna, zapravo im je teret na moćnim ramenima i usrećilo bi ih kada bi ta elita nekim čudom nestala.
O problemima vlasti i elite prije izvjesnog vremena neku vrstu tribine otvorio je Aleksandar Vučić, ali postavljajući ciljano pitanje: “Zašto me ne podržava elita u Srbiji?” Odgovor na ovu temu nije dobio, jer pitanje je bilo više provokacija, nego ozbiljan poziv na razgovor.
Elita, a tu prvenstveno mislim na esnafske kaste univerzitetskih profesora, glumaca, režisera, pisaca, pjesnika, ljekara, inženjera i novinara, bila je u pravu. To potvrđuju smjene najuglednijih srpskih ljekara u Kliničkom centru Srbije. Prije nekoliko dana s mjesta direktora Instituta za kardiovaskularne bolesti “Dedinje” smijenjen je prof. dr Boško Đukanović, čovjek koji je od ove ustanove napravio najugledniju kliniku u Jugoistočnoj Evropi. Profesor Đukanović je zadužio mnoge porodice u Srbiji i Srpskoj. Primao je pacijente iz RS bez uputnica, pomagao više nego što je mogao. Godinama se trudio da napravi kardiohirurgiju u Banjaluci, ali to nekome nije odgovaralo.
Prije Đukanovića smijenjen je prof. Predrag Peško, stručnjak za jednjak, član Evropske akademije medicinskih nauka, a poslije njega profesor dr Marko Bumbaširević, član SANU, mikrohirurg čije ime je upisano u svjetsku bibliju ortopedije. Na njihova mjesta dovedeni su članovi SNS-a ili SPS-a. Toliko o Srbiji i njenoj eliti.
